P. Džaja, K. Severin, D. Agičić, Vesna Vučevac-Bajt i Ž. Grabarević
Dr. sc. Petar DŽAJA, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Krešimir SEVERIN, dr. med. vet., docent, dr. sc. Željko GRABAREVIĆ, dr. med. vet., redoviti profesor,Veterinarski fakultet Zagreb; dr. sc. Vesna VUČEVAC-BAJT, dr. med. vet., redovita profesorica u mirovini, Zagreb; Damir AGIČIĆ, dr. med. vet., Veterinarski ured Slavonski Brod
Uvod
Naredba Ministarstva unutr. poslova u sporazumljenju s vrhovnom vlasti redarstvom kojom je izdan zakonski propis protiv mučenja životinja (Anonymus, 1855.) naređivala je da svatko tko javno zlostavlja živinu tako da time pobuđuje sablazan, bez obzira je li životinja bila njegova ili nije, vlast ga je trebala kazniti. Ako su se neke vrste zlostavljanja češće ponavljale zemaljsko načelstvo je protiv istoga izdavalo različite zabrane. Globom od 1 do 100 forinti ili zatvorom od 6 sati do 14 dana kažnjavan je nositelj peradi svezanih nogu s glavom prema dolje, što je bilo strogo zabranjeno. Nositelj je perad trebao nositi pod pazuhom ili u košari, ili gajbi.
Okružna naredba c. k. Hrvat.-Slav. namjesničtva (Anonymus, 1857.) kojom su izdani propisi protiv mučenja životinja budući se više puta opazilo da se „drobna“ marva, a osobito telad, vozila na način koji nije samo okrutan i na javnu sablazan, nego i zdravom i tečnom svojstvu mesa štetno djeluje zbog mučenja živine kao i zdravstveno redarstvenog razloga, naređivalo se slijedeće: „kola kojom su se vozi mlada i „drobna“ marva trebalo su se dobro nastrti slamom; gornja ljestvica, na kojoj je telad mogla vratom ležati trebala je biti omotana slamom; mladu i drobnu marvu trebalo je položiti tako, da je svako zadnjim tijelom okrenuto kolima prema sredini; ova marva da se ipak trebala natovariti na način, da im glave ne vise toliko preko liese, da bi se glodale na točku; marva da se uvijek polagala jedno kraj drugoga, a nikada jedno na drugom; narušitelj ovog propisa se kažnjavao.”
Naredba Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1879.) nakon spoznaje da se junad štroji podtučivanjem (zbog velikih bolova izazvanih tim načinom kastracije) zabranjivala je ovakav način kastracije i dopuštala je rezanje ili drugim prikladnim načinom. Kazna za prekršitelja ove naredbe je bila 5 do 50 forinti na korist Zaklade dotične općine.
Naredba Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1883.) dozvoljavala je štrojenje junadi i ždrjebadi uvrnućem sjemenjače.
Statut o držanju pasa i poreza na pse valjan za cijeli opseg Županije virovitičke, Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1893a.) propisivao je da su psi trebali dosta jesti i piti, nikada im se nije trebala davati smrdljiva hrana, a kruh koji im se davao morao je biti pečen, ne napola, topao i ne pljesniv, i nije se smjela davati hrana s mirodijama.
Pse je trebalo čisto držati, češljati, prati, a rutave pse barem 2 puta godišnje strići.
Ljeti je trebalo omogućiti da psi plivaju u vodi, pseće nastambe morale su biti čiste, zimi ih je trebalo braniti od studeni te su trebali imati dosta čiste vode. Zakona ob uređenju veterinarstva u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji (Anonymus, 1888.) zabranjivao je uvažanje i prevažanje životinja koje boluju ili za koje se sumnja da boluju od neke zarazne bolesti. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjel za unutarnje poslove donosi cestovno redarstveni red za grad Zagreb (Anonymus, 1893.b). U cestovnom se redarstvenom redu nalaže da je kažnjivo puštanje psa bez brnjice na javnu cestu ili na mjesta gdje zalaze ljudi. Brnjica je morala biti tako napravljena da je pas mogao piti, a nikoga nije mogao ugristi.
Psi se nisu smjeli noću ostavljati izvan kuće te je bilo zabranjeno držanje pasa koji tule noću.
Konji su se smjeli kroz grad progoniti samo povezani u čopore od preko 20 komada, a kojeg su pratila 2 goniča, jedan ispred, a jedan iza, mogao je i jašiti. Čopori su se morali korakom tjerati i to najviše po 3 konja uporedo. Kad su se vodili pojedinačno kroz ulice morali su se na uzdi kratko držati i osim uzde trebali su imati žvalu ili nagubac.
Rogata stoka za trgovinu ili klanje mogla se kroz grad goniti u čoporu od najviše 20 komada tako da su po 2 komada zajedno za rogove bili povezani te je na svako tako 2 povezane (4 vola) skupine trebao biti jedan gonič. Bika i bivola bilo je slobodno tjerati pod uvjetom da su mu zavezane oči ili ga vode 2-4 jaka čovjeka na užetu koje je trebalo biti pričvršćeno na donjim dijelovima nogu.
Telići su se mogli prevažati na kolima na način da su bili nevezani na kolima ili da svezani u kolima leže. U zadnjem slučaju kola su morala imati dovoljno slame, a telići su morali biti jedan uz drugoga zadnjim krajem tijela okrenuti prema sredini kola uz uvjet da im glave nisu visile preko kola ili da su po kotačima strugali. Teliće je od nevremena (sunce, kiša) trebalo zaštititi laganim pokrivačem.
Sva ugrižljiva tovarna i tegleća marva morala je biti proviđena brnjicom.
Konjima se na javnoj cesti mogla dati zob, ali samo iz zobnice te je bilo zabranjeno hraniti tegleću marvu na javnoj cesti izuzev stočnog sajma.
Iako nema direktne veze sa životinjama ipak se u nekim segmentima tiču naše struke, a i dobrobiti pa recimo da je bio reguliran izgled kola koja je tegleća stoka vozila i ta kola su morala imati sjedište za kočijaša s kojeg je mogao vidjeti sve, a ako sjedala nije bilo, kočijaš je morao pješice upravljati idući kraj glave lijevoga konja.
Ako je kola vukla rogata stoka uvijek je kočijaš morao ići pješice s lijeve strane.
Kola koja su služila za prijevoznički obrt trebala su biti označena pločicom bijelim brojkama veličine 10 cm na crnoj podlozi koja se stavljala s lijeve strane kola. Za vožnju se nije smjela upotrebljavati stoka koja boluje od zarazne bolesti, koja pokazuje znakove vanjskih mana i koja hramlje. Bilo je zabranjeno voziti s konjima zauzdanim bez žvalja, a vožnja s jednom vojkom bila je dopuštena samo ako kočijaš lijevog konja vodi na uzdi.
Tovar običnih voznih kola nije smio biti duži od 5,7 m, viši od 3,8 i širi od 3 metra. Ako se ovakav tovar nije prevozio gradom od 5 do 9 sati u jutro morao se najaviti gradskom poglavarstvu 24 sata prije. Jahanje konja koji nisu zauzdani i zažvalani nije bilo dopušteno. Statut o držanju pasah i o porezu na pse koji je stupio na snagu 1. siječnja 1894. g. (Anonymus, 1893.c) propisivao je da su županijske oblasti mogle odrediti da se svi psi u stanovitom predjelu pregledaju jesu li zdravi i jesu li čisto držani, a mjesto privezivanja psa moralo je biti zaštićeno od sunca, uz posudu sa čistom vodom koja se morala često mijenjati, a „kusnice“ su morale biti čiste sa čestom izmjenom slame, hrana je morala biti zdrava i hladna. Zabranjeno je bilo davanje gnjila ili pokvarena mesa, masti, a kruh koji se davao nije smio biti sirov. Psa se moralo marljivo čistiti i prati, a rutave pse moralo se barem dva puta godišnje strići. Kad su se psi tjerali trebalo im je dati priliku da se kucaju te im se trebalo omogućiti da plivaju.
Naredba Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1895.) naređivala je da se više od dvoje teladi, ovaca, janjaca, koza i svinja, a od živadi najviše 4 para nije smjelo vezanih nogu niti za opći niti za privatni potrošak, odnosno uporabu, ni tovariti ni nositi. Zabranjeno je bilo ovu vrstu životinja bez obzira na broj, u bilo u koju svrhu svezanih nogu dulje vremena držati. Na sajam dopremljenim telićima i ovcama mogle su se noge svezati samo dok traje sajam, za to se morala upotrijebiti „pasanica“ najmanje 5 cm širine, a dok su životinjama bile svezane noge, iste su morale ležati na slami. Guske, pure i druga veća živad kao što su patke, kokoši, pijetli i kopuni, nisu se smjeli uopće nikada nositi ili voziti svezanih nogu. Tko ih nosa i prodaje od kuće do kuće trebao ih je nositi na ruci ili pod pazuhom. Ribe se nije smjelo nanizane nositi ni držati, a niti otpremati.
Telad, ovce, janjad, koze i svinje u većem broju nego li je gore navedeno moglo se razvažati samo u pokrivenim kolima u kojima životinje mogu stajati. Pod i poklopac u kolima morali su biti čvrsti i bez ikakvih škulja i otvora, a stranice su morale imati otvore, kroz koje se životinje mogu razgledavati i do njih zrak dopirati. Veće količine živadi no što je gore navedeno mogle su se otpremiti samo kolima uređenim poput gajbi, odnosno u gajbama, odnosno košarama.
Gajbe i košare morale su biti uređene tako da životinje mogu dobro vidjeti.
Prodavatelj, odnosno vlasnik morali su se uvijek brinuti da životinje budu hranjene i napajane. Novčana globa bila je 25 forinti ili 5 dana zatvora. Naredba Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1900.a) navodila je da se obori za smještaj svinja mogu smjestiti samo izvan mjesta dovoljne udaljenosti od stambenih zgrada i ceste te ih je trebalo locirati u protivnom smjeru u dotičnom mjestu vladajućih vjetrova. Pri tome se trebalo paziti da su obori opskrbljeni dovoljnom količinom hrane i vode, da budu ograđeni i skrbljeni za izdašnu promjenu zraka, pod za čišćenje, kupanje, hranjenje kotaca morao je biti od čvrstog i nepropusnog materijala da se tekućine odvajaju u javni kanal, ako je takav postojao, a inače se morao izgraditi odvod slobodnim padom s time da se mjesto ne okužuje, da koci budu dovoljno zračni, da se nečista voda ne odvodi u potoke i vodotečine iz kojih se rabi voda za piće istih svinja, već da se skupljaju u gnojišta, da se obori prema javnim cestama zidom ograde, da se osoblje, prebivajuće u oborih, prirede posebnim zidom i stropom proviđene stambene prostorije te da načine posebna spremišta za pohranu krme.
Okružnica Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1900.b) naređuje da je svako općinsko poglavarstvo dužno napraviti popis pasa u svom području te izraziti to u ubranoj psetarini. Okružnica Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove (Anonymus, 1902.) naređuje da je svakog vlasnika psa koji se nije pridržavao navedenog štatuta u bilo kojem pogledu, ili se nije brinuo o psu u bilo kojem pogledu, trebalo bez odlaganja pozvati na odgovornost te mu zabraniti daljnje držanje pasa. Naredba Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1907.) naređivala je da se psi bez pasje marke ne smiju puštati iz dvorišta. Ulovljene pse bez marke trebao je živoder bezodgodno utamaniti. Psi poznatih vlasnika bez marke trebali su se vratiti vlasniku nakon podmirenja živoderskih pristojbi i eventualnih troškova. Okružnica Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1909.) je nalagala da psi bez marke ne smiju skitati po javnim prometnicama i sl. Županijska je oblast morala pooštriti naređene mjere, jer se iz dana u dan bjesnoća sve češće javljala. Statut o držanju pasa te o psetarskim pristojbama za područje Županije požeške Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1910.) nalagao je da je svaki posjednik bio dužan psa valjano timariti i držati čisto te voditi brigu da ima dovoljno hrane i da ne žeđa te ga u bolesti liječiti. Zloćudni i ugrižljivi psi trebali su zbog veterinarsko-redarstvenog obzira biti danju i noću privezani čvrstim lancem na dvorištu.
Okružnica kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade (Anonymus, 1913.) je pozivala oblasne vlasti da upućivanjem stočara u svoja područja spriječe uporabu premlade stoke za teške gospodarske poslove što je išlo na štetu uzgoja stoke i mučenju životinja. Mlade životinje mogle su se upotrebljavati samo za laki poljski rad bez posljedica na njihov razvoj. Navodilo se da je uporaba mladih životinja za teži rad imala za vlasnika životinje nastajanje materijalne štete (bolest nogu i prsiju).
Zakon o suzbijanju i ugušivanju stočnih zaraza (Anonymus, 1928.) s ciljem umanjenja slučajeva bjesnoće, bila je dužna svaka drugostupanjska vlast u roku od godine dana, računajući od dana kada ovaj zakon stupi na snagu, propisati Pravilnik o držanju pasa i njime zavesti porez na pse /psetarinu/ čime se željelo ograničiti držanje nepotrebnih pasa.
Prihod od psetarine išao je u cijelosti u općinsku Veterinarsku zakladu. Prema osnovnom zakonu o prekršajima (NN 72/51.) za prekršaj protiv javnog reda i mira kaznit će se tko zlostavlja, preopterećuje životinje ili na drugi način s njima postupa ili tko neoprezno drži opasnu životinju.
Mnogi zakonski akti šturo su propisivali zaštitu životinja sve do 1999. g. kada se donosi Zakon o dobrobiti životinja (Anonymus, 1999.) regulira zaštitu životinja pri obavljanju zdravstvene zaštite i zootehničkih zahvata, usmrćivanje životinja, zaštita životinja pri klanju, zaštita životinja u prijevozu, zaštita životinja u gospodarskom uzgoju, zaštita životinja za društvo, zaštita životinja u zoološkim vrtovima, cirkusima i na izložbama, zaštita napuštenih i izgubljenih životinja, zaštita životinja pri uzgoju radi daljnje prodaje te zaštita životinja za pokuse i druga znanstvena istraživanja. Zakon o zaštiti životinja (Anonymus, 2006.) detaljno opisuje i regulira zabranjene postupke u svrhu zaštite životinja, zaštitu životinja pri držanju i uzgoju, obveze pružanja prve pomoći, zaštita životinja pri obavljanju zdravstvene zaštite i zootehničkih zahvata, izvođenje zahvata na životinjama, zaštita životinja pri usmrćivanju, postupanje sa životinjama koje trpe neotklonivu bol, zaštita životinja u prijevozu (uvjeti prijevoza životinja, obveze prijevoznika, osposobljenost prijevoznika i drugog osoblja), zaštita pri klanju i usmrćivanju životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (omamljivanje, postupak sa životinjama u klaonici, klanje i usmrćivanje), označavanje, uzgoj životinja za pokuse te proizvodnju bioloških pripravaka, zabrana korištenja životinja za pokuse, prijava pokusa, ispit za rad s pokusnim životinjama, prijava korištenja životinja za proizvodnju bioloških pripravaka, Etičko povjerenstvo, Povjerenstvo za zaštitu životinja, držanje životinja koje se koriste u svrhu proizvodnje (načela držanja životinja, obveze pravnih i fizičkih osoba koje drže životinje, njega u slučaju bolesti životinja, kretanje životinja, hranjenje i napajanje, životinje koje su smještene izvan nastambe, kontrola životinja i opreme, evidencije i zaštita divljih životinja pri držanju i uzgoju), zaštita divljih životinja u prirodi, zaštita kućnih ljubimaca (privremeni smještaj kućnih ljubimaca), zaštita životinja u zoološkim vrtovima, zaštita životinja koje se koriste za cirkuske i druge predstave sa životinjama, zaštita životinja koje se koriste za filmska i televizijska snimanja, izložbe i natjecanja, zaštita napuštenih i izgubljenih životinja (osnivanje skloništa za životinje, poticanje zaštite životinja i nadzor), zaštita životinja u trgovini za prodaju kućnih ljubimaca.
* Autori su koristili terminologiju povijesnih razdoblja koja su u radu izučavali.
Sažetak
Od 1855. g. zabranjuje se zlostavljati životinje, a za takav čin bila je propisana kazna. Od 1857. g. regulira se transport na način da se spriječi mučenje koje štetno djeluje na meso zaklane životinje zbog čega se propisivala stelja, površina poda i visina stranica te način utovara teladi u kola. Od 1879. g. zabranjuje se jedan način štrojenja junadi tzv. podtučivanjem. Od 1883. g. donose se Štatuti o držanju pasa kojima je bilo zajedničko plaćanje psetarine, način držanja psa (ovisno o namjeni), način hranjenja i napajanja, obvezno nošenje pasje markice te propisane kazne u slučaju nepoštivanja odredbi štatuta.
Od 1895. g. zabranjeno je vezanje nogu (više od dvoje teladi, ovaca, janjaca, koza i svinja te živadi najviše 4 para) niti za opći niti za privatni potrošak, odnosno uporabu. Isto tako propisan je način transporta peradi. Od 1900. g. propisan je način držanja svinja. Od 1913. g. zabranjuje se uporaba mladih životinja za teške fizičke poslove. Od 1951. g. kažnjavao se svatko tko je zlostavljao, preopterećivao životinje ili na drugi način s njima postupao, ili tko je neoprezno držao opasnu životinju.
Od 1999. g. donosi se moderni Zakon o dobrobiti životinja koji će 2006. g. biti zamijenjen Zakonom o zaštiti životinja koji usklađivanjem s EU zakonodavstvom donosi najnovija načela i pravila zaštite životinja, a etičkim načelima određuje se pristup životinji kao živom biću čiji život treba poštivati kao dio sveukupnog života na Zemlji.
Literatura [… prikaži]
Legal regulations on animal protection and welfare through history
Petar DŽAJA, DVM, PhD, Full Professor, Krešimir SEVERIN, DVM, PhD, Assistant Professor, Željko GRABAREVIĆ, DVM, PhD, Full Professor; Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb; Vesna VUČEVAC-BAJT, DVM, PhD, Full Professor in retirement, Zagreb; Damir AGIČIĆ, DVM, Veterinary Office Slavonski Brod; Ivo VRANJEŠ, MSc, DVM, Veterinary Station Križevci
From 1855, the abuse of animals was prohibited and penalties stipulated for such actions. From 1857, transport was prescribed in a way that prevented poor treatment that would adversely affect the meat of slaughtered animals, and stipulated the need to provide bedding, adequate floor area and height, and the manner of loading calves in the means of transportation. From 1879, a castration method called podtučivanje was prohibited.
From 1883, statutes on the keeping of dogs were adopted stipulating the way of keeping dogs (depending on their purpose), feeding and watering, compulsory wearing of dog tags and prescribed penalties in the case of non-compliance with statutory requirements.
From 1895, foot tying (more than two calves, sheep, lambs, goats and swine and poultry up to four pairs) was prohibited for general or private consumption or use. Transportation of poultry also was regulated. From 1900, the methods of pig keeping were stipulated.
From 1913, the use of young animals for heavy physical work was prohibited. From 1951, anyone abusing, burdening or mistreating and animal, or carelessly keeping a dangerous animal were punished. From 1999, the modern Animal Welfare Act was adopted and later replaced in 2006 by the Animal Protection Act, which in compliance with EU legislation, brings the latest principles and rules of animal welfare and ethical principles, with a determined approach to the animal as a living being whose life should be respected as part of the overall life on Earth.