Zarazne bolesti oka u mačaka

Tajna Kovač, dr.med.vet
Veterinarska ambulanta Šegota

Konjunktivitis (upala očnih spojnica) u mačaka jedna od najčešćih zaraznih bolesti mačaka. Uzročnici su bakterije i virusi koji inficiraju epitel konjunktiva i gornjeg respiratornog trakta.
Mačji herpesvirus 1 (FHV – 1) najčešći je uzročnik konjunktivitisa u mačaka. Slijedeći najčešći uzročnik je bakterija Chlamydia psittaci, a vrlo prošireni virus mačji kalicivirus (FCV) rijetko uzrokuje ozbiljnije infekcije očiju mačaka.

Mačji herpesvirus

---

Mačji herpesvirus sličan je herpes simplex virusu (ljudskom). Vrlo je raširen među mačkama, pogotovo gdje je populacija mačaka mnogobrojna (azili, hranilišta, uzgajivačnice). Širi se kapljično: izravno (kihanjem, sekretima iz usta, očiju i nosa) i neizravno (zaraženi predmeti, preko ruku i cipela).

Oboljeti mogu mačke svih dobnih skupina, no češće i uz težu kliničku sliku obolijevaju mačići u dobi između 8 i 12 tjedana.

Bolest nastupa akutno: životinje su općeg lošeg stanja, odbijaju hranu, imaju vrućicu, kišu, sline te imaju iscjedak iz očiju.

Kod mačića herpesvirusna infekcija na očima očituje se konjunktivitisom koji uključuje hiperemiju, kemozu (otečenost spojnica), serozni do purulentni iscjedak te blefarospazam. Pojava purulentnog (gnojnog) iscjetka ne znači nužno sekundarnu bakterijsku infekciju jer herpesvirus također potiče aktivaciju neutrofila. U kompliciranijim slučajevima površina epitela je nekrotična i nastaju adhezije na konjunktivi i/ili rožnici. Takvo stanje zove se symblepharon. Ako se virus proširi na rožnicu nastaju ulceracije, a zbog sekundarne bakterijske infekcije i perforacija rožnice.

U odrasloj dobi mačke rijetko obolijevaju prvi put. Većinom je riječ o recidivu tj. rekurentnim infekcijama. Klinički znakovi konjunktivitsa očituju se od blage hiperemije i epifore do jake hiperemije, kemoze i izaržene bolnosti oka. U uznapredovalim i/ili čestim slučajevima dolazi do ulkusa rožnice, keratitisa, sekvestracije rožnice, entropija, suhog keratokonjunktivitsa (KCS, tzv. “sindrom suhog oka”) i uveitisa.

U praksi se dijagnoza postavlja prema epizootiološkim podacima i kliničkoj slici. Objektivni dokaz virusnog uročnika može se postaviti izdvajanjem virusa (PCR) iz brisa konjunktiva i orofarinksa te serološkim metodama (ELISA i IF).

Liječenje herpesvirusne infekcije na očima uključuje sistemske i lokalne antibiotike širokog spektra za sprečavanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Postoje antivirusni lijekovi, ali njihova djelotvornost nije dokazana. Također, za liječenje interferonom (lokalno i/ili sistemski) još uvijek nema dovoljno kliničkih studija da pomaže u liječenju infekcija mačjim herpersvirusom.
Osim kvalitetne prehrane i vitaminizacije mačaka preporuča se dodavati prehrani aminokiselinu L – lizin (kod nas je komercijalno dostupan u obliku praha).

Symblepharon je potrebno u početnoj fazi tretirati u lokalnoj anesteziji kako ne bi došlo do pojave trajnih adhezija.

Abrazija rožnice u lokalnoj anesteziji provodi se kod ulkusa koji spontano ne cijele kao ni uz potpornu terapiju.

Kod sekvestracije rožnice najučinkovitija metoda liječenja je kirurška, a u novije vrijeme moguća je i transplantacija rožnice.
Terapija kortikosteriodima je kontraindicirana.

Najbolja prevencija pojave bolesti uzrokovane herepsvirusom je cijepljenje mačića te redovita revakcinacija odraslih mačaka. Nažalost, cijepljenje ne pruža 100%-tnu zaštitu, ali ako cijepljene životinje obole, imaju znatno blaže simptome.

Mačja klamidioza

---

Chlamydia psittaci je unutarstanična bakterija koja kod mačaka uzrokuje infekcije gornjeg dišnog sustava i očiju. Prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženim mačkama, mačkama kliconošama ili s majke na mačiće. Klinički znakovi klamidioze očituju se kao hiperemija i kemoza očnih spojnica te blefarospazam. Češće je, pogotovo u početnoj fazi infekcije zahvaćeno samo jedno oko (unilateralni konjunktivitis). Isjedak iz oka je mukopurulentan (sluzavo gnojan). Kod mladih mačaka (do 9 mjeseci) češća je istovremena infekcija gornjih dišnih puteva nego kod odraslih.
Kod kroničnih slučajeva mačke imaju česte ponavljajuće upale ili prolaze asimptomatski (kliconoše).

Dijagnoza klamidijskog konjunktivtisa ne može se postaviti samo na temelju kliničke slike. Citološkom pretragom uzorka strugotine konjunktive mogu se pronaći unutarstanične inkluzije koje su dokaz prisustva bakterije C. psittaci. Takva pretraga je brza, jednostavna (u lokalnoj anesteziji) i jeftina, ali nažalost u manje od 50% akutno i vrlo rijetko kod kroničnih inficiranih su vidljive inkluzije. Zbog toga je preporuka napraviti PCR dokazivanje bakterije iz obriska očnih spojnica.

Zbog svojih bioloških karakteristika bakterija Chlamydia psittaci je vrlo otporna. Zbog toga se liječenje provodi istodobnom sistemskom (tablete ili sirup) i lokalnom (kapi) antibiotskom terapijom. Iako simptomi infekcije u većini slučajeva slabe ili nestaju prije trajanje terapije je minimalno 3 tjedna.

Cjepivo ne sprječava infekciju, ali smanjuje izraženost kliničkih simptoma.

Zaražene mačke treba do izlječenja treba držati odvojeno od drugih mačaka, posebno mladih i imunokomprimitiranih (pozitivnih na FIV i/ili FeLV).

Također, vlasnici mačaka oboljelih od klamidioze moraju provoditi pojačanu higijenu ruku (dobro prati ruke sapunom, dezinficirati ih i/ili koristiti rukavice kod aplikacije lijekova).

Izvor: http://www.segota.vet/zarazne-bolesti-oka-u-macaka/