Zaštita veterinara od zoonoza

Albert Marinculić¹, Anđelko Gašpar²
¹ Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ² Hrvatska veterinarska komora, Zagreb

▲

Sažetak

---

Zoonoze su odavna prepoznate značajnom profesionalnom opasnosti kojoj su svakodnevno izloženi veterinari. Osim prikaza brojnih kliničkih slučajeva, iz temeljitog pregleda dostupne literature razvidno je da je seroprevalencija zoonoza veća među veterinarima. Zbog prirode posla, veterinari su u brojnim slučajevima u mogućnosti da se sretnu i s emergentnim bolestima. Zato je vrlo važno da sve aktivnosti u sklopu veterinarskih zahvata budu osmišljene u skladu sa strogim mjerama biološke sigurnosti.
Ključne riječi: veterinari, profesionalna opasnost, zoonoze

▲
Uvriježeno i opravdano je mišljenje da najvećem riziku profesionalnih zoonoza podliježu osobe koje su obavljanjem svoje profesije u stalnom dodiru sa životinjama ili pak vektorima bolesti. Osim stočara, danas se posebna pažnja polaže na veterinarske djelatnike. Današnji veterinar se u svakodnevnom radu susreće s različitim vrstama životinja. Spektar obuhvaća različite vrste domaćih životinja pa sve do egzotičnih ljubimaca i divljih životinja (Constable i Harrington 1982; Kingscote 1986; Whitney i sur. 2009). Neovisno o postupku kojeg koristi pri dijagnosticiranju i liječenju bolesti, veterinar je u svakodnevnom radu izložen potencijalnim opasnostima brojnih zoonotskih patogena.

Iako je profesionalni rizik od zoonoza za veterinare poznat više od stoljeća, u posljednjih nekoliko desetljeća ovom problemu se daje poseban značaj. Zanimiljvo je za napomenuti da su čak četvrtinu oboljelih u sklopu epidemije afričkih majmunskih boginja u SAD-u činili veterinari. Zbog tog i sličnih nesretnih događaja, poseban značaj se pridaje egzotičnim zoonotskim patogenima kao i sustavu sprječavanja zaražavanja veterinara. Prema literaturnim podacima, dokumentirane zoonotske infekcije u veterinarskog osoblja su svakako salmoneloza, kriptosporidioza, kuga, sporotrihoza, infekcije sa meticilin rezistentnom bakterijom Staphylococcus aureus (MRSA), psitakoza, dermatofitoze, leptospiroza, Q-groznica i druge (Wright i sur. 2005; Cherry i sur. 2004; Preiser i sur. 2003; Gait i sur. 2008; Gage i sur. 2000; McElroy i sur. 2010; Hanselman i sur. 2006; Palmer i sur. 1981).
Neki autori smatraju da se čak dvije trećine veterinara susrelo tijekom svoje karijere s bolešću uzrokovane nekim zoonotskim patogenom. Ustvari, najveći broj ozljeda veterinara se pripisuje ugrizima i ogrebotinama pasa i mačaka. Čak 3-18 % psećih ugriza i 28-80 % mačjih ugriza se komplicira ovisno o mjestu ozljede (MacElroy i sur. 2010). Poznato je da većina inficiranih rana uzrokovanih psećim i mačjim ugrizom sadrži mješovite populacije aerobnih i anaerobnih bakterija.
Iz rana su najčešće izolirani aerobi poput Pasteurella multocida (ugriz mačke), Pasteurella canis (ugriz psa), streptokoki, stafilokoki, Moraxella spp. i Neiseria weaveri. Najčešće izolirani anaerobi su: Fusobacterium, Bacteroides, Porphyromonas i Prevotella. Rjeđe ugrizne rane i ogrebotine mogu se zakomplicirati i s infekcijom bakterijama Capnocytophaga canimorsus, Bergeyella zoohelcum i Bartonella spp. (Talan i sur. 1999; Oehler i sur. 2009.; Le Moal i sur. 2003; Shukla i sur. 2004; Kaiser i sur. 2002; Hollis i sur. 1993; Hara i sur. 2002).
Ubodne rane su svakako najčešće ozljede u veterinara i najčešće su posljedica uboda tijekom cijepljenja. Tijekom 1995. godine provedeno je istraživanje na skupini od 701 veterinara u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) (Weese i sur. 2008). Analizom upitnika, autori su pronašli da su slučajni ubodi iglama koje su se koristile za ubrizgavanje cjepiva protiv bjesnoće bili zabilježeni u 27% slučajeva. Čak 23% veterinara nepažnjom su si slučajno ubrizgali živu vakcinu protiv bruceloze (Berkelman 2008; Ashford i sur. 2004; Veenhuizen i sur. 2006.

Poznati su i slučajevi slučajnog ubrizgavanja ostalih cjepiva, antibiotika i anestetika, što je imalo za posljedicu blaže nuspojave, lokalne iritacije, ali i ozbiljne sustavne reakcije.
Ne treba zanemariti ni slučajne ubode iglama za biopsiju. Iako je profesionalni rizik od zoonoza za veterinare poznat više od stoljeća, u posljednjih nekoliko desetljeća ovom problemu se daje poseban značaj.

▲

1. Najčešće zoonoze koje ugrožavaju veterinarske djelatnike

---

U veterinarskoj djelatnosti danas vrlo značajno mjesto zauzima i mala praksa tijekom koje djelatnici mogu naići na bakterije osobito one koje se nalaze u usnoj šupljini.
Posebno su značajne zoonoze koje se prenose ugrizom i izmetom.

1.1. Najznačajnije virusne zoonoze koje ugrožavaju veterinarske djelatnike

• Virus bjesnoće

1.2. Najčešće bakterijske zoonoze koje ugrožavaju veterinarske djelatnike

• Clostridium difficile
• Staphylococcus pseudintermedius
• Ugriz/ ogrebotina Capnocytophaga canimorsus
• Campylobacter
• Leptospira
• Bartonella spp.
• MRSA
• Salmonella
• Coxiella burnetti

1.3. Najčešće parazitarne zoonoze koje ugrožavaju veterinarske djelatnike

• Cryptosporidium
• Giardia

1.4. Najčešće gljivične zoonoze koje ugrožavaju veterinarske djelatnike

• Dermatofiti

▲

2. Standardne mjere higijene za veterinarske djelatnike

---

2.1. Higijena ruku

Dosljedna, temeljita higijena ruku je najvažnija mjera koju veterinarsko osoblje mora poduzeti da smanji rizik od zoonoze. Najčešći patogeni uzročnici se prenose bilo dodirom ruku na usta izravno od životinja ili posredno kroz neki predmet ili iz okruženje. Higijena ruku uključuje pranje ruku sapunom i vodom, upotrebu sredstava na alkoholnoj bazi i upotrebu rukavica. Higijena ruku može uključivati i ​​pranje podlaktice, ako je to potrebno.

Postupak treba provesti nakon dodira s izmetom, tjelesnim tekućinama, povraćenim sadržajem ili eksudatom kao i dodira s kontaminiranim okolišem i predmetima te nakon skidanja rukavica. Treba se obavljati i između pretraga pojedinih ili skupine životinja (npr. legla štenadi, mačića, stada goveda).

Obični ili antimikrobni sapuni prikladni su za rutinsko pranje ruku. Njima se slabo prijanjajuća prolazna mikroflora učinkovito uklanja s kože. Prolazna mikroflora obitava u gornjim slojevima kože, a stiče se dodirom sa životinjama, ljudima i okolinom.
Upravo je ova prolazna mikroflora najodgovornija za infekcije. Prolazna se mikroflora može ukloniti trljanjem detergentima, sapunom i vodom ili uništiti antisepticima.

Suprotno tome, rezidencijalna flora je manje patogena. Pripadnici rezidencijalne mikroflore su stanovnici dubljih slojeva kože i teško ih se mehanički uklanja.
Sapuni nisu prikladni da zaustave umanažanje bakterija i spriječe nozokomijske infekcije. Dozatore s tekućim sapunom nakon pražnenja treba temeljito očistiti i osušiti kako bi se sprječilo nagomilavanje bakterija i stvaranje potencijalnog rezervoara infekcije.

I pored toga što temperatura vode nema značajniji utjecaj na uklanjanje mikroorganizama sa ruku, preporuča se topla voda.

Važno je koristiti losione za njegu ruku jer je poznato da je suha koža oštećenog integriteta pa će najvjerojatnije biti kolonizirana stafilokokima i gram-negativnim bakterijama.
Osoblje nikako ne bi smjelo imati duge nokte ili pak koristiti umetke. Ne preporuča se ni nošenje nakita jer područje pod nakitom redovito biva intenzivnije kolonizirano bakterijama. Treba izbjegavati korištenje platnenih ručnika. Za sušenje ruku treba koristiti jednokratne papirnate ručnike. Sredstva na bazi alkohola odlikuje brzo germicidno djelovanje i to denaturacijom proteina. Mogu se kombinirati sa ostalim antisepticima (klorheksidin, triklosan) čime će se povećati postojanost.

2.2. Zaštitna oprema

• 2.2.1. Rukavice
  Rukavice značajno smanjuju rizik prijenosa patogena sobzirom da se mogu lako ukloniti kada su zaprljane i kontaminirane. Uvijek ih treba koristiti pri dodiru sa izmetom, tjelesnim tekućinama, povraćenim sadržajem, eksudatom i ozljeđene kože. Obavezno ih treba koristiti pri izvođenju stomatoloških i porodiljskih zahvata, reanimaciji, razudbi te pri rukovanju biološkim materijalom. Rukavice treba koristiti pri čišćenju kaveza, posuda s otpadom, onečišćenih površina, rukovanju prljavim rubljem i zaštitnom odjećom. Nisu potrebne pri pregledu, cijepljenju ili vađenju krvi pod uvjetom da se provodi prikladna higijena ruku. Treba ih svakako mijenjati nakon pregleda pojedinih životinja.
• 2.2.2. Zaštitne maske
  Zaštita lica sprječava izlaganje sluznica očiju, nosa i usne šupljine potencijalnim patogenima. Lice treba zaštititi kada se predviđa prskanje (pri otvaranju apscesa), ispiranju rana, pri stomatološkim zahvatima, porodiljskim zahvatima, kirurškim postupcima i razudbi.
• 2.2.3. Zaštita dišnih puteva
  Tijekom brojnih zahvata je potrebno zaštititi i dišne puteve i to specijalnim respiratornim maskama kojima se sprječava udisanje zračnih onečišćenja. Poznato je da su za veterinarsko osoblje posebno opasni patogeni koji putem dišnog sustava ulaze u organizam poput Coxiella burnetti, Brucella spp. i Chlamydophila psittaci.
• 2.2.4. Zaštitna odjeća
  Pod zaštitnom odjećom podrazumijevamo kute, pregače, kombinezone, obuću, navlake za obuću i navlake za glavu.

▲

3. Mjere opreza pri izvođenju veterinarskih zahvata

---

3.1. Mjere opreza u čekaonici

Čekaonice trebaju biti čisto i sigurno okruženje za klijente, životinje i veterinarsko osoblje. Životinje koje su uplašene, agresivne ili je za njih poznata izloženost infektivnom uzročniku trebale bi zaobići čekaonicu i biti uvedene u ordinaciju ili prostoru za izolaciju. To su svakako pacijenti s neurološkim znakovima, proljevom, znakovima infekcije dišnih puteva, groznicom, zaraženim ranama ili nekom kroničnom infekcijom. U čekaonici treba svakako postaviti dozator s dezinfijensom koji sadrži neki alkohol.

3.2. Rukovanje sa životinjama i sprečavanje ozljeda

Većina ozljeda među veterinarskim osobljem se dogodi upravo prilikom rukovanja ili liječenja životinja. Preventivne mjere uključuju edukaciju pomoćnog osoblja, uporabu brnjice i rukavica otpornih na ugriz te postupke sedacije i anestezije.
Agresivnost i neugodu pri rukovanju pojedinom životinjom treba zabilježiti u pacijentovoj evidenciji, prenijeti osoblju i označiti natpisom na kavezu. Oprema za prvu pomoć, uključujući sredstvo za ispiranje očiju, trebala bi biti lako dostupna svom osoblju.

3.3. Pregled životinje

Potencijalno zaraženu životinje treba pregledati u posebnoj sobi za pregled i tamo ju zadržati sve dok se ne provede dijagnostički postupak i liječenje. Kontakt sa životinjama za koje se sumnja da su zaražene ili obolijevaju od neke zarazne bolesti treba ograničiti na stručno osoblje koje treba nositi zaštitnu gornju odjeću, koristiti rukavice i drugu zaštitnu opremu. Soba u kojoj je bila zaražena životinja mora ostati izvan upotrebe sve dok se pravilno ne očisti i dezinficira.

3.4. Postupci ubrizgavanja, venupunkcije i aspiracije sadržaja

Ubodi iglama mogu rezultirati inokulacijom cjepiva koja sadrže žive organizme, štetnih kemikalija, hormona, kemoterapeutika ili drugog zaraznog materijala. Ubodna rana može poslužiti kao ulazna vrata za patogene. Veterinarsko osoblje bi trebalo biti svjesno opasnosti uboda injekcijskom iglom.

3.5. Stomatološki zahvati

Stomatološkim zahvatom mogu se stvoriti manje i veće kapljice sa opasnim mikrorganizmima. Osoblje koje je u neposrednoj blizini treba nositi zaštitnu gornju odjeću, pokrivalo za glavu, rukavice te zaštititi lice. Stomatološke postupke treba izvoditi u za to namijenjenom prostoru s dobrom ventilacijom.

3.6. Reanimacija

Mjerama opreza, poput uporabe rukavica i zaštite lica, može se spriječiti izlaganje zoonotskim patogenim agensima prilikom reanimacije. Nikada se ne smije upuhivati zrak u nos ili usta životinje. Za oživljavanje tereba koristiti isključivo reanimator i ventilator.

3.7. Porodiljski zahvati

Zoonotski agensi poput bakterija Brucella spp., Listeria spp. i rikecije Coxiella burnetii, mogu se naći u visokim koncentracijama u plodnim tekućinama životinja koje su pobacile ili rodile, kao i u mrtvorođenih fetusa. Zato je uvijek potrebno se zaštititi rukavicama i nepropusnom zaštitnom odjećom. Posebno treba zaštititi dišni sustav kada postoji opasnost od Q-groznice.

3.8. Razudba

Razudba je visokorizični postupak zbog mogućeg vrlo prisnog kontakta s opasnim mikroorganizmima u tjelesnim tekućinama i aerosolima. Nezaposlene osobe ne smiju biti prisutne tijekom razudbe. Osoblje koje izvodi razudbu treba biti zaštićeno rukavicama, zaštitnom odjećom i prikladnom maskom za lice.

3.9. Uzimanje i rukovanje biološkim materijalom

Sa uzorcima izmeta, mokraće, povraćenog sadržaja, aspirata, obriscima treba postupati kao da sadrže patogene organizme. Pri rukovanju s biološkim materijalom treba nositi zaštitnu gornju odjeću i rukavice za jednokratnu upotrebu. Rukavice treba skinuti te temeljito oprati ruke prije nego se dotaknu čisti predmeti poput telefona, tipkovnice i drugih.

3.10. Patogeni organizmi u ranama i apscesima

Rane i apscesi mogu sadržavati opasne mikrorganizme, zato i pri liječenju rana i apscesa treba nositi zaštitnu gornju odjeću i rukavice. Pri ispiranju rana treba svakako zaštititi lice. Treba svakako spriječiti kontaminaciju okoliša. Korišteni zavojni materijal i pribor poput škara, skalpela, treba neškodljivo ukloniti u za to predviđene posude za medicinski otpad.

Literatura [… prikaži]

▲

Protection of veterinarians against zoonoses

---

Albert Marinculić, Anđelko Gašpar

---

Zoonotic diseases are recognized as occupational risks to which veterinarians are subjected. Apart from the communication of clinical cases, the systematic revision of the available scientific literature about zoonoses affecting veterinarians reveals that the seroprevalence against different zoonotic pathogens is greater amongst veterinarians than between the general population, suggesting that veterinarians could act as sentinels to detect emergent diseases and also that they could potentially disseminate zoonotic pathogens to their relatives or the animals they are treating.
Therefore in general, the activities scheduled during the daily veterinary routine should be designed with regard to strict biosecurity guidelines.
Key words: veterinarians, professional risk, zoonotic infection