Izvor: Zbornik, Veterinarski dani, Opatija, 2014. Veterinarski dani 2014
Mario Ostović, Željko Pavičić, Kristina Matković, Marija Vučemilo
Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Sažetak
U radu su pregledno opisane štetne posljedice elementarnih nepogoda koje se odnose na stradavanje životinja i osnovne mjere za njihovu zaštitu. Naglasak rada je na evakuaciji životinja te ulozi veterinara prilikom elementarnih nepogoda.
Ključne riječi: elementarna nepogoda, životinja, dobrobit, zaštita, veterinar
Uvod
U Zakonu o zaštiti od elementarnih nepogoda (Narodne novine 73/97.) elementarna nepogoda definirana je kao iznenadna velika nesreća koja prekida normalno odvijanje života, uzrokuje žrtve, štetu većeg opsega na imovini i/ili njen gubitak te štetu na infrastrukturi i/ili okolišu, u mjeri koja prelazi normalnu sposobnost zajednice da ih sama otkloni bez pomoći. U elementarne nepogode ubrajaju se potresi od 7 i više stupnjeva po Mercalli-Cancani-Siebergovoj ljestvici te olujni i orkanski vjetrovi od 8 i više bofora.
Elementarne nepogode su i požari, poplave, suše, tuča, jaki mrazovi, izvanredno velika visina snijega, snježni nanosi i lavine, nagomilavanje leda na vodotocima, odroni zemljišta i druge pojave takva opsega koje uzrokuju bitne poremećaje u životu ljudi na određenom području.
Prirodne nepogode mogu se dogoditi iznenada ili se mogu predvidjeti, jer se očekuju u određeno vrijeme, primjerice, poplave u proljeće i jesen, požari u ljeto.
Vrste mjera zaštite i spašavanja te načini njihova provođenja ovise o tomu radi li se o izravnoj opasnosti od nastanka elementarne nepogode, primjenjuju li se za vrijeme trajanja nepogode ili su pak potrebne za ublažavanje i uklanjanje posljedica elementarne nepogode.
Posljedice elementarnih nepogoda odražavaju se na različite načine. Primarno se očituju smanjenom kvalitetom života ljudi, kroz fizičko stradavanje i psihičke traume uzrokovane saznanjima o bespomoćnosti ili ograničenim mogućnostima pred silom prirode. Također uključuju otežanu opskrbu hranom, vodom i energijom, kao i materijalne štete te gubitke u poljoprivrednoj proizvodnji, osobito u stočarstvu.
Stradavanje životinja pri elementarnim nepogodama (uginuće, ozljede, bolest, glad, dehidracija i dr.) dodatno umanjuje kvalitetu života ljudi. S jedne strane smanjuje se izvor hrane i prihoda (LEGS, 2009.), a s druge su emocionalno pogođeni, jer su vezani za svoje životinje, naročito kućne ljubimce (Wingfield i Palmer, 2009.). Nije rijetkost da se ljudi ozlijede ili ugrožavaju život pri spašavanju životinja. Ljudi koji su preživjeli elementarne nepogode, ali i izgubili kontrolu nad većim dijelom svakodnevnog života, u ljubimcima su često pronalazili utjehu i snagu za nastavak života. Stručnjaci ističu da ljudi koji su spašeni zajedno s ljubimcima, zbog veze sa životinjom koja u tim trenucima još više očvrsne, više vjeruju kako postoji nada u bolje sutra (Šimec, 2012.).
Zaštita životinja tijekom elementarnih nepogoda s obzirom na njihove potrebe podrazumijeva opskrbu čistim zrakom (i/ili vodom za ribe), zdravstveno ispravnom vodom za napajanje i hranom. Količine vode i hrane neophodne za preživljavanje (osnovne potrebe) su znatno manje od onih koje troše za uzdržne ili proizvodne potrebe (tablica 1.). Životinjama je također potrebno osigurati zaklon, evakuaciju, veterinarsku skrb (uključujući prvu pomoć) i humano usmrćivanje (FAWC, 2012.).
Tradicionalne dužnosti veterinara da prevenira i sanira bol te liječi ozljede i bolesti životinja s vremenom su se osuvremenile. Veterinari su u današnje vrijeme ključni stručnjaci u borbi protiv bioterorizma, osiguravanju sigurnosti i kvalitete hrane, kao i zaštiti dobrobiti životinja, a time i ljudi (Cáceres, 2012.). Stoga je njihova uloga pri pojavi elementarnih nepogoda neupitna. Osiguravaju spašavanje, odgovarajuću skrb ili humano usmrćivanje životinja, a mjerodavni su i za provedbu odgovarajućih mjera i postupaka te savjetovanja nadležnih tijela u području javnog zdravstva (npr. bjesnoća, DDD mjere). Suvremeni veterinar znanjem i iskustvom iz područja smještaja i hranidbe životinja, njihova ponašanja i dobrobiti te biosigurnosti i epidemiologije značajno doprinosi poboljšanju kvalitete života životinja i ljudi tijekom elementarnih nepogoda (Sprayson, 2006.). Rad veterinara može biti iscrpljujući, stresan i rizičan zbog ozljeđivanja i emocionalnog sloma, odnosno ugrožavanja života pa je važno brinuti se i o vlastitom zdravlju.
Prioriteti u veterinarskoj skrbi razlikuju se ovisno o vrsti nepogode. Tako prilikom oluja prevladavaju traumatske ozljede životinja. Tijekom suša i ekstremnih hladnoća (velika visina snijega, snježni nanosi) problem mogu predstavljati gladovanje i dehidracija.
U vrijeme poplava, uz navedeno, česte su pojave zaraznih i nametničkih bolesti, a pri požarima udisanje dima i otrovnih plinova te opekotine životinja.
(Izvor: Wingfield i Palmer, 2009.)
Ako je pri pojavi elementarnih nepogoda neophodna evakuacija životinja, tada se mora planirati cijeli evakuacijski proces uz osiguravanje prihvatnih mjesta. Evakuaciju životinja potrebno je obaviti tako da se ne stvara panika ni kod ljudi ni kod životinja.
Prilikom evakuacije mora se osigurati dovoljan broj ljudi, prenosivih i prijevoznih sredstava, hrane, vode i medikamenata te opreme za obuzdavanje životinja. Ponekad se životinje evakuiraju tek kada elementarna nepogoda prođe, jer su tada prohodni putovi za evakuaciju. Po pravilu, putovi za evakuaciju životinja ne smiju se križati s onima za evakuaciju ljudi, a moraju se planirati i alternativni putovi evakuacije ako planirani nisu pristupačni. Kako se ne mogu evakuirati sve životinje, odluku o evakuaciji određenih životinja donosi vlasnik ili odgovorna osoba i to na osnovi različitih kriterija, kao što su prodajna i rasplodna vrijednost, stadij gravidnosti, proizvodnost životinja ili na osnovi osobnih, uglavnom emotivnih procjena. Hoće li životinje biti smještene u skloništa ili će se ostaviti na otvorenom prostoru ovisi o vrsti elementarne nepogode, strukturi (čvrstoći) skloništa i njegovoj lokaciji. Životinjama je ponekad bolje omogućiti slobodno kretanje na otvorenom, ako ni sama staja (sklonište) nije prikladna i ne može izdržati, primjerice, nalet olujnih vjetrova, jer tako lakše mogu izbjeći tjelesne ozljede od rasklimanih i otrgnutih građevinskih struktura i drugih predmeta koje olujni vjetar u svom naletu nosi sa sobom. Za vrijeme poplava treba također izbjegavati zatvaranje životinja u objekte u kojima se mogu lako utopiti, dok je tijekom ekstremnih hladnoća takav smještaj indiciran (Vučinić, 2006.). Staje nakon evakuacije treba zatvoriti kako bi spriječili da se životinje vrate natrag u staju. Vezano uz izvedbu vrata staje i evakuaciju životinja, vrata na staji uvijek trebaju biti izvedena na način da se otvaraju iznutra prema van, a glavni razlog je brza evakuacija životinja. U stajama s većim brojem životinja ugrađuju se i dodatna vrata upravo radi brze evakuacije u slučaju elementarnih nepogoda (Asaj, 1974.; 2003.).
Agresivne životinje, naročito pojedini psi i mačke, pod normalnim okolnostima se drže vezano ili obuzdano. Takve se životinje za vrijeme opasnosti ne mogu držati zavezano, ali se ni ne mogu pustiti na slobodu. Ako se ne može pronaći prikladno sklonište za agresivne životinje, tada je jedino rješenje za njihovu, ali i dobrobit drugih životinja te ljudi humano usmrćivanje kao posljednja mjera prije evakuacije (Vučinić, 2006.).
Pri katastrofama velikih razmjera kada se mnoge životinje moraju evakuirati ili to pak nije moguće, moraju se provesti odgovarajuće preventivne mjere (npr. mikročipiranje i cijepljenje pasa protiv bjesnoće), njihovo propisno identificiranje i upis u bazu podataka, kako bi se mogle vratiti vlasnicima, tražila odšteta i dr., čime se doprinosi normaliziranju života i nakon nepogoda. U ovakvim situacijama često izlazi na vidjelo moguće neprofesionalno ponašanje i propusti odgovarajućih službi (veterinara) ako se potrebne mjere nisu provele pod normalnim okolnostima.
Iz navedenog može se zaključiti da je tijekom elementarnih nepogoda neophodno osigurati dobrobit životinja te je neupitna uloga veterinara u njihovoj, ali i u zaštiti ljudi.
Literatura [… prikaži]
Animal protection from natural disasters
Mario Ostović, Željko Pavičić, Kristina Matković, Marija Vučemilo
Summary
The detrimental consequences of natural disasters referring to animals’ suffering and basic measures for their protection are described in this review paper. The paper is focused on animal evacuation and the role of veterinarian during natural disasters.
Key words: natural disaster, animal, welfare, protection, veterinarian