Zašto čekati s indukcijom estrusa u kuja?

Darko Gereš¹, Krešimir Kašuba²

¹ Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, ² Veterinarska stanica Našice d.d., Našice

▲

Sažetak

---

Inducirati estrus znači uvesti kuju u fazu rasplođivanja u vrijeme mimo regularnog.
Danas postoji veći broj indukcijskih protokola i načelno, primjenjuju se u zdravih cikličkih kuja. Načelno, opravdani razlog za indukciju u zdravih kuja uvijek je skraćenje interestrusa. Indikacije su: prethodno propuštene prilike za parenje ili neuspjela parenja, pogrešno procijenjeno vrijeme parenja, neuspješna parenja, sinkronizacija ovulacije za embrio transfer. Zbog potreba uzgajivača, a sa namjerom skraćenja ili sinkroniziranja estrusa zbog primjerice dogovorenih termina za parenje, termina nabavke smrznutog sjemena. Zainteresirani su lovci zbog sezone lova, uzgajivači zbog sinkroniziranje ciklusa skupine kuja u uzgajivačnicama i slično. Isto tako, načelno, medicinski razlozi podrazumijevaju skraćenje ili prekid anestrusa, a indicirani su u slučajevima perzistentnog anestrusa te primarne i sekundarne anestrije. Kuje sa poremećajem hipotalamičko-hipofizno-jajničke kaskade su isključene. Učinkovitost indukcije je varijabilna, a uzorci nedostatni, tako da ne postoje znanstveni standardi već samo empirijski pokazatelji. Nerijetko indukcija uspijeva ali izostaje fertilni estrus, dakle kuje ili ne ovuliraju ili ovuliraju ali ne koncipiraju. Sigurno je da su nakon postupaka indukcije legla u prosjeku manja, uz veći broj pokušaja, da je ciklus produljen apsolutno, tj. posljedično indukciji, ali i relativno, u neuspješnim postupcima. Povišen je rizik bolesti reproduktivnog trakta zbog preuranjene i eventualno prežestoke stimulacije reproduktivnog trakta koja može uzrokovati negativne posljedice. Čimbenici regulacije trajanja anestrusa nisu potpuno poznati. Proestrus potiču feromoni uz preduvjet sniženog progesterona od prethodne lutealne faze na bazalnu razinu, uz porast senzibilnosti hipofize.
Indukcijski protokoli temelje se na kombinacijama koje oponašaju odnos FSH i LH, kada porast FSH uzrokuje porast LH. Prekid anestrusa nastupa povišenjem frekvencije pulzacije LH hormona. Uvijek valja voditi računa da interestrus ne bi smio biti kraći od 5 mjeseci, što podrazumijeva diestrus prosječnog trajanja dva mjeseca i anestrus od tri mjeseca. Osnovni preduvjet početka indukcije je završetak promjena endometrija koje nastaju tijekom i poslije lutealne faze, a podsjećaju na involuciju maternice i bez obzira je li kuja bila skotna ili nije, traju 135-150 dana.
Dakle, indukciju estrusa ne smije započeti u diestrusu ni prije završetka postlutealnog oporavka maternice i to je razlog zašto ciklus praktički nije moguće skratiti ispod 4-5 mjeseci. Više je protokola. Cilj egzogene primjene estrogena je poticanje H-H-O osovine. Pripravcima gonadotropnih hormona (LH, eCG, hCG, hMG, FSH) stimulira se jajnički odgovor. GnRH ili njegovi agonisti potiču hipofizno lučenje FSH i LH, a dopaminski agonisti uzrokuju skraćenje anestrusa nakon kojega slijedi spontani estrus. Sintetski i prirodni pripravci PGF2alfa djeluju posredno kao priprema za primjenu GnRH. Drugi protokoli nisu zaživjeli u praksi jer im je primjena složenija, a rezultati vrlo varijabilni (antagonisti opijata, sintetski estrogeni itd.).
Ključne riječi: indukcija estrusa, kuje, interestrus, anestrus

▲

Uvod

---

Većina indukcijskih metoda često nije prikladna za primjenu u zdravih, cikličkih kuja, a po želji vlasnika koji žele skraćenje ili sinkronizaciju ciklusa. Sve metode imaju značajnu stopu neuspjeha, a uključujući smanjena legla (uz relativno visoku stopu uspješnih pokušaja), nisu isključeni poremećaji i nerijetko produljeno trajanje ciklusa te hipotetski moguć rizik bolesti reproduktivnog trakta zbog prijevremene i/ili prekomjerne hormonske stimulacije ili provociranog hormonskog disbalansa. S druge strane, neke od postojećih metoda korisne su u liječenju produljenog anestrusa, u povećanju plodnosti i u većim aglomeracijama pasa, prvenstveno u sinkronizaciji (CONCANNON, 2005).

Neke od metoda koje se prakticiraju podrazumijevaju korištenje egzogenih estrogena za poticanje hipotalamičko-hipofizno-jajničke kaskade kako bi se potaknulo funkcionalni proestrus, uz primjenu gonadotropina. Primjenjuje se i aplikacija jednog ili više egzogenih gonadotropnih hormonskih pripravaka kako bi se stimulirao jajnički odgovor, nakon čega slijedi proestrus koji prethodi plodnom estrusu te spontana ili sa hCG ili GnRH inducirana ovulacija. Treći je način primjenu hormona koji stimuliraju otpuštanje GnRH ili GnRH-agonista, a koji iniciraju otpuštanje endogenih gonadotropina hipofize (LH i FSH), uz lančanu stimulaciju jajnika za folikulogenezu (proestrus) i plodni estrus sa spontanom ovulacijom. Četvrti princip je primjena dopaminskih agonista koji induciraju hipotalamički ili hipofizni hormonski odgovor pa reakcija koja bi nastupila spontano (spontani proestrus i fertilni estrus) nastupi prijevremeno (CONCANNON, 2005). PMSG (eCG) apliciran sam ili u kombinaciji sa hCG zadovoljavajuće inducira estrus i ovulaciju. Ne toliko učinkoviti pokazali su se kombinacija FSH i estrogena, LH i FSH, GnRH ili GnRH agonisti (CONCANNON, 2002). U nekim istraživanjima učinkovita je bila i primjena humanog menopauznog gonadotropina (hMG) (WRIGHT, 1982; VANDERLIP i sur., 1987; SHILLE i sur., 1986; CONCANNON i sur., 1997; WANKE i sur., 1997).

Učinkovita, spora i neposredna metoda, bez direktne stimulacije jajnika, jest primjena prostaglandina za skraćenje lutealne faze i skraćenje metestrusa, odnosno diestrusa (ROMAGNOLI i sur., 1996), i dopaminskih agonista za skraćenje anestrusa i indukcije preuranjenog proestrusa (VERSTEGEN i sur., 1994). Aplikacija dopaminskih agonista tijekom lutealne faze i anestrusa skraćuje trajanje diestrusa ali i anestrusa (OKKENS i sur., 1985), dok aplikacija početkom anestrusa uvjetuje završetak anestrusa unutar 28 dana (CONCANNON, 1991), odnosno 50 dana (CONCANNON, 1993).

Valja naglasiti da je nakon indukcije neophodno važno razlikovati „fertilni estrus“ i „fertilni proestrus“. Ispravnije je govoriti o „fertilnom proestrusu“ jer indukcija može različito rezultirati. Jedna od opcija je „falsi proestrus“ ili “lažni proestrus” gdje nakon indukcije ne nastupaju promjene ponašanja i klinički nalaz ekvivalentan estrusu. „Falsi“ ili “lažni estrus” nakon induciranog proestrusa, podrazumijeva neke ili sve morfološke i promjene ponašanja karakterističnih za fiziološki estrus, ali izostaje ovulacija. “Plodni estrus”, nakon induciranog proestrusa ima sve ili većinu karakteristika spontanog fiziološkog estrusa. “Plodni kvazi-estrus” ili “plodni proestrus” uključuje većinu ili sve endokrinološke promjene normalnog proestrusa i estrusa, uključujući i plodnu ovulaciju, ali uz puno diskretnije, čak prikrivene promjene vaginalne citologije, oticanja vulve i/ili izostanak receptivnog ponašanja. Uzrok je u različitosti odgovora (reakcije) na određeni protokol, pa stoga u odsustvu evidentnog estrusa. Kako bi se uočila distinkcija između lažnog i ovulatornog estrusa najbolje je primijeniti umjetno osjemenjivanje. Kako su varijacije reakcije raznovrsne valja pažljivo pratiti kliničke znakove (vaginalna citologija, promjene izgleda i veličine stidnice i rodnice), uz monitoring razine progesterona (CONCANNON, 2005) .

▲

Osobitosti spolnog ciklusa kuja

---

Reproduktivni ciklus psa (Canis lupus familiaris) po mnogočemu je jedinstven među domaćim životinjama. Kuje su monoestrične, tipično nesezonske, politokne, spontano ovulirajuće ženke sa spontanom lutealnom fazom, nešto duljom (otprilike 5 dana) u intaktnih nego skotnih (64 ± 1 dana lutealne faze od 65 ± 1 dana skotnosti. Požuda („heat“-proestrus i estrus, 2-3 tjedan) slijedi nakon obligatnog anestrusa. Interestrus traje 5–12 (obično 6–7 ) mjeseci bez signifikantnih razlika između skotnih i negravidnih ciklusa. Endokrina zbivanja drugačija su nego u mnogih drugih vrsta. Primjerice, selekcija ovulatornih folikula uz povišenje pulzacije LH hormona, nastup estrusnih manifestacija i povišenja LH istovremeno sa sniženjem razine estradiola. U negravidnih kuja lutealna faza spontano se produljuje, vezano uz produljeno trajanje pada razine progesterona za razliku od skotnih kuja i to zbog izostanka luteolitičkog mehanizma.

Obligatni anestrus (8–40 tjedana) završava prilično nerazumljivom interakcijom utjecaja okruženja (feromoni, vjerojatno fotoperiod) i potencijalno endogeno ciklički pojačane osjetljivosti hipothalamičkih, dopaminergičkih, serotonergičkih i/ili opioidnih puteva (CONCANNON, 2011). Kuje se determinira kao monoestrične, zbog obveznog manifestnog anestrusa trajanja dva do deset mjeseci, a koji nastupa nakon lutealne faze (dva mjeseca), kako u skotnih tako i u intaktnih kuja. Fiziološki, interestrusni period traje između pet i dvanaest mjeseci. Osim uzgajivačkih kalkulacija o indukciji koja će rezultirati estrusom u vremenu koje njima konvenira (predviđeni put na dogovorena parenja), naravno, postoje i drugi razlozi kliničke prirode za indukciju, prvenstveno u slučajevima prolongiranog estrusa, i poremećaja u pojavi i trajanju puberteta (WANKE i sur., 1997).

Spolni ciklus u kuja je specifičan i drugačiji nego u drugih domaćih životinja, jer u njih po završetku lutealne, tj. naglim padom razine progesterona, faze obvezno slijedi anestrus trajanja 3-10 mjeseci. Gotovo identična demisija progesterona nastupa i nakon egzogene primjene gestagena (CONCANNON, 1991; CONCANNON i MEYERS-WALLEN, 1991). Sličan anestrus nastupa i nakon egzogene primjene progestina (CONCANNON, 1991; CONCANNON i sur., 1991).

Jedinstveno je i što koncentracija progesterona počinje rasti nekoliko dana prije ovulacije, a pri ovulaciji je već visoka. Oocite kod ovulacije nisu zrele, u stadiju su germinalnog vezikula, a završetak mejoze, tj. maturacija oocite nastupa u jajovodu gdje jajna stanica može preživjeti nekoliko dana. Oocite, odnosno embrio u jajovodu boravi 8-10 dana što je, u odnosu na druge sisavce, jako dugo. Primjerice, taj period u svinja traje dva dana, krave, miša 3-4 dana. Embrionalni razvoj je spor, a predimplantacijski period dug, traje 18-20 dana. Psi većih pasmina obično ulaze u pubertet kasnije nego malih.

U endokrinološkom smislu, ciklus je već puno sličniji estrusima u brojnih vrsta životinja. Prvenstveno, to se odnosi na jačanje pulzacije GnRH i LH u prvih 1–2 tjedna folikularne faze, sinergijskog učinka progesterona u iniciranju preovulatornog snaženja otpuštanja LH i estrusnog ponašanja nakon folikularne faze sa porastom estrogena i spontanog formiranja žutog tijela zbog luteotropnog učinka prolaktina (CONCANNON, 2011), inače karakteristično za glodavce. Relativno dug proestrus rezultira tjedan do dva dugom folikularnom fazom kao i u primata. Pojava i trajanje stimulira promjenu omjera estrogena-progesterona i odsustvo mehanizma koji bi naglo prekinuo estrus. Učinci spontano produljene lutealne faza od dva mjeseca usporediva je sa statusom histerektomiranih ženki većine poliestričnih životinja, uz odsustvo uterinoglu teolitičkog mehanizma (CONCANNON, 2011).

▲

Anestrija

---

Anestrus kuja karakterizira jajnička inaktivnost, niska razina estrogena i rastuća FSH (CONCANNON, 1993; JEFFCOATE, 1993), a završetak anestrusa vezan je uz porast sekrecije gonadotropina i povišenje osjetljivosti na GnRH, premda taj mehanizam još uvijek ostaje nepoznanica. Sam mehanizam koji upravlja aktivacijom folikulogeneze i njegov početak u kuja je različit nego u ostalih vrsta jer je početak folikulogeneze karakteristično, privremeno odvojen od nastupajuće lutealne faze, i upravo taj pad razine progesterona kod indukcije prostaglandinom ili dopaminskim agonistima uzrokuje preuranjenu luteolizu sa posljedičnim skraćenjem interestrusa, vjerojatno i trajanja anestrusa (ONCLIN i sur., 1993; ONCLIN i sur.,1995; ROMAGNOLI i sur., 1993).

Istraživanje OLSON-a i sur. (1982) dokazuje da niti hipofiza niti jajnici kuja ne miruju tijekom anestrusa iz više razloga. Jedan je što koncentracija FSH tijekom anestrusa slična onoj u vrijeme preovulatornog porasta LH hormona. Kuje vjerojatno imaju višak FSH tijekom anestrusa, zato što je potreban za nadolazeću folikulogenezu.
Koncentracija LH raste prije početka proestrusa, vjerojatno potičući novu folikularnu fazu. Uz to, razina estradiol-17beta snižava se prije početka proestrusa u odnosu na koncentraciju prisutnu ranije u anestrusu. Taj pad razine estradiola može biti odgovoran za povišenje koncentracije LH prije početka folikulogeneze i porasta estradiola tijekom proestrusa. Trajanje anestrije varira od tri do deset mjeseci, uz trajanje diestrusa oko dva mjeseca, u populaciji ali i kod pojedinačnih individua (ANDERSEN i SIMPSON, 1973; SOKOLOWSKI i sur., 1977). Fiziološki, trajanje interestrusa također varira između pet i dvanaest mjeseci (prosječno sedam mjeseci) i u skotnih i u intaktnih kuja (CONCANNON i sur., 1975; SHILLE i STABENFELDT, 1980). Osim u slučaju tibetanskog mastifa i basenjija kuje obzirom na pojavnost estrusa nisu sezonske životinje (CHRISTIE i sur., 1971; ANDERSEN i SIMPSON, 1973; SOKOLOWSKI i sur., 1977; CONCANNON, 1991; CONCANNON, 1993). Karakteristika anestrusa je inaktivnost jajnika, niska razina estrogena i rastuća koncentracija FSH (CONCANNON, 1993; JEFFCOATE, 1993). Završnu fazu anestrusa karakterizira pojačana sekrecija gonadotropina, pojačana osjetljivost na GnRH (CONCANNON, 1993; Van-HAAFTEN i sur., 1994). Reaktiviranje folikulogeneze odvija se različito od ostalih vrsta jer je početak folikularne faze privremeno odvojen od prethodne lutealne faze praćen blagim padom razine progesterona (OLSON i sur., 1982), a što nije slučaj u prostaglandinom ili dopaminskim agonistima induciranih kuja, u kojih je taj pad nagliji pa je i interestrus skraćen, prvenstveno zbog naglijeg skraćenja anestrusa (ROMAGNOLI i sur., 1993; ONCLIN i sur., 1993; ONCLIN i sur., 1995). Razina progesterona načelno je podjednaka u kuja sa spontanim i induciranim estrusom iako je vrhunac progesterona nešto viši u spontanih ciklusa (BOUCHARD i sur., 1991).

Fiziološki prijelaz od anestrusa u proestrus podrazumijeva porast pulzacije GnRH i LH kroz nekoliko dana. (VERSTEGEN i sur, 1997).

▲

Indikacije

---

Načelno glavni razlog za indukciju je upravo u duljini trajanja interestrusa zbog čega vlasnici žele indukciju, posebice ako je to vezano uz termine dogovorenih parenja, propuštenih parenja, lovne sezone itd. To znači da su glavni problem duljina interestrusa, izostanak estrusa (primarna anestrija, tj. izostanak puberteta ili sekundarna anestrija). Indikacije za indukciju estrusa u kuja su pogreške uzgoja ili neuspjeh koncepcije, liječenje primarne ili sekundarne anestrije i sinkronizacija ovulacije za programe embriotransfera. Do sad korištene metode indukcije su uporaba sintetskih estrogena (dietilstilbesterola), dopaminskih agonista (bromokriptina i kabergolina), GnRH agonista (lutrelina, buserelina, fertirelina, deslorelina i leuprolida) i egzogenih gonadotropina (luteinizirajući hormon, folikul stimulirajući hormon, korionski gonadotropin, serumski gonadotropin ždrebnih kobila i humani menopauzni gonadotropin). Ove metode jako variraju u učinkovitosti indukcije estrusa, kao i u plodnosti induciranog estrusa. Primjenjivost nekih od ovih metoda za kliničku praksu je upitna. Primarni anestrus je izostanak estrusa iznad dobi od 18 do 24 mjeseca, uzrokovano ovariektomijom/ovariohisterektomijom, tihim tjeranjem, abnormalnostima estrusa, egzogenom primjenom pripravaka progestagena ili glukokortikoida za supresiju estrusa, abnormalnostima seksualne diferencijacije (hermafroditizam), jatrogeno uzrokovano, sistemskim bolestima, jajničkim cistama koje luče progesteron, aplazijom jajnika, ooforitisom imunog podrijetla, dok hipotiroidizam vjerojatno nema negativan utjecaj na hipotalamičko-hipofizno-jajničku kaskadu. Tri su glavna razloga zbog kojih valja dobro razmisliti prije nego se odlučiti za indukciju estrusa, a to su dugo trajanje involucije, pogreške u metodologiji (krivo vrijeme početka, pogrešne doze, trajanje postupaka, posljedice). Indukcijski protokoli načelno nisu prikladni za elektivni prekid anestrusa u kuja sa fiziološkim estrusom jer mogu uzrokovati prekid ciklusa sa nepredvidivim posljedicama, prvenstveno kašnjenje ciklusa. Izuzetak može biti uporaba dopamina koji i kod pogrešnog tretmana neće uzrokovati promjene ciklusa. Nekoliko protokola može biti od koristi u slučajevima produljene ili trajne anestrije, jer 50-70%-ni ili viši uspjeh čine ga učinkovitim uz snižen rizik i prihvatljivu cijenu (BUCKRELL i JOHNSON, 1986; JOHNSTON, 1991; PANCIERA i sur., 2007; PANCIERA i sur., 2012).

▲

Specifičnosti procesa involucije maternice

---

U cjelokupnom pristupu indukcije u zdravih kuja sa normalnim ciklusom ipak je najvažniji početak indukcije koji mora početi tek po završetku postlutealnog oporavka maternice, kako u kuja koje su se štenile tako i nakon intaktnog estrusa.
U razvoju endometrija mogu se razaznati dvije glavne faze- rast i diferencijacija. Rast (prva faza) počinje krajem anestrije usporedo sa rastom razine estrogena koja završava neposredno prije estrusa. Karakterizira ga rast kripti i diferencijacija žljezdanih epitelnih stanica u razvijene sekretorne stanice koje luče sluz. Druga faza rasta počinje tek sredinom estrusa jer razina progesterona u serumu raste kroz gotovo tjedan dana, a ovu fazu karakteriziraju hipertrofija i hiperplazija žljezdanog epitela i rast bazalnih žlijezda, sa apsorptivnim i sekretornim stanicama. Druga faza rasta javlja se u skotnosti početkom implantacije. Tijekom trećeg tjedna metestrusa u negravidnih kuja počinje involucija maternice. Kisela fosfataza i broj lizosoma u epitelnim stanicama dramatično se povećavaju, posebice u bazalnih žlijezda. Stanice lumena i kripte nakupljaju brojne velike kapljice lipida. U svemu je potrebno jasno odvojiti dvije funkcije maternice a to su transport i preživljavanje spermija i secerniranje maternog mlijeka, sve u dinamičnom periodu, parenja i predimplantacije (BARRAU i sur., 1975). Endometrij kuja tijekom ciklusa, pretežno, a djelomično i u jajovodu, podložan je promjenama koje prate različita razdoblja rasta i diferencijacije (VERHAGE i sur., 1973a; VERHAGE i sur., 1973b).

1. Kako je lutealna faza negravidnih kuja slična gestaciji, u skotnosti ne postoje klasični mehanizmi maternalnog prepoznavanja skotnosti kao u drugih životinjskihv rsta, poput trofoblastne produkcije estrogena u svinja (PERRY i sur., 1973) ili produkcije interferona‐tau (IFN‐τ) u ranih embrija preživača (BAZER i sur., 1991; SPENCER i BAZER, 2004). Stoga je maternalni odgovor na prisustvo ploda još nepoznanica. Intimna veza majke i ploda koja počinje nakon implantacije blastociste i nastanka embrija dovodi do snažnog strukturnog, morfološkog i funkcionalnog reprogramiranja, preoblikovanja maternice, točnije prijetvora stromalnih u decidualne stanice u procesu decidualizacije. One su integralni dio placente materne, a zajedno sa maternalnim vaskularnim endotelom ujedno i jedine stanice endoteliokorijalne placente rezistentne na invaziju trofoblasta i jedine stanice posteljice sa ekspresijom progesteronskih receptora. Dakle decidualizacija je dokaz da sustav signalizacije ipak postoji (KOWALEWSKI i sur., 2010; KAUTZ i sur., 2015; GRAUBNER i sur., 2017), a svaka interferencija sa funkcijom (npr. aplikacija antigestagena) neizostavno će uzrokovati abortus/prijevremeni porod (KOWALEWSKI i sur., 2010), što naglašava suštinsku važnost decidualnih stanica u uspostavi i održanju skotnosti.
   Proces decidualizacije do implantacije je diskretan (predominantno funkcionalan i biokemijski, manje strukturni), a poslije toga postaje jače izražen, da bi sredinom gestacije stanice postale morfološki jasno naglašene. Sluznicu gravidne maternice, od trenutka implantacije fertilizirane jajne stanice, nazivamo deciduom. Decidua je endometrij, hormonski prepariran za gestaciju. Čine ga specifične stanice nastale pod utjecajem progesterona, i osnova su placente materne. Proces se odigrava pod utjecajem hormona tijekom pripreme maternice za implantaciju (VERMA i RITU, 2016).
2. Razine cirkulirajućih lutealnih steroida (P4) gotovo su identične u skotnih i negravidnih kuja.
3. Unikatne su i po fenomenu da je progesteron (P4) isključivo produkt žutog tijela (CONCANNON i sur., 1989) pa je u negravidnih kuja jajnička funkcija neovisna o materničnom luteolizinu (HOFFMANN i sur., 1992).
4. Trajanja gestacije i izuzetno dugog diestrusa (ponekad trajanja duljeg od gestacije) su u inverzivnom odnosu (CONCANNON i sur., 1989; STEINETZ i sur., 1989). To znači da u negravidnih kuja ne postoji detektabilni luteolizin.
5. Intralutealni prostaglandini češće služe za podršku, a ne za završetak funkcije žutog tijela (KOWALEWSKI i sur., 2009; KOWALEWSKI i sur., 2013).
6. Zbog nedostatka aktivne luteolitičke aktivnosti u kuja, predimplantacijske promjene rezultiraju formiranjem decidue kao početne faze stvaranja endoteliokorijalne placente.

Involucija maternice u kuja je dugotrajan proces koji prema histološkim istraživanjima traje minimalno dvanaest (12) tjedana (Al-BASSAM i sur., 1981b, ORFANOU i sur., 2009). Prema makroskopskim i ultrazvučnim istraživanjima proces potpunog oporavka maternice još je dugotrajniji, i do petnaest (15) tjedana poslijeporodno (YEAGER i CONCANNON, 1990). Sporost navedenih procesa dokazuje i nepromjenjivost veličine uterinih žlijezda i epitelnih stanica endometrija u razdoblju između sedmog i osamdesetčetvrtog dana poslijeporodno. Upravo promjena veličine koja u tom razdoblju ne pokazuje signifikantnost govori da proces nije završen 84 dana nakon štenjenja, već je dulji (Al-BASSAM i sur., 1981a; ORFANOU i sur., 2009).

Tijekom prvog tjedna poslijeporodno uterini rogovi su prošireni i edematozni.
Placentalna žarišta širine 1,5-3 cm, gruba, granulirana i prekrivena sluzi i krvnim ugrušcima. Do četvrtog tjedna oni su gusti, sivkastosmeđi i nodularni s nekoliko krvnih ugrušaka unutar nodula. Tijekom sedmog tjedna uterini rogovi su jako kontrahirani, placentalni situsi smanjeni, svijetli. Do devetog tjedna maternice su uskog lumena, kontrahirane, a placentalni situsi izgledaju kao uski smeđi pojasevi (Al-BASSAM i sur., 1981).

U postpartalnom razdoblju kuje imaju serosangvinozni vaginalni iscjedak tijekom tri (3) do šest (6) tjedana. Involucija maternice završava unutar dvanaest (12) tjedana po štenjenju. SIPS (subinvolution of placental sites) je vjerojatni poremećaj ukoliko takav iscjedak perzistira dulje od šest (6) tjedana. Uzrok nije poznat, a kuje često ne pokazuju znakove bolesti. Vaginalna citologija predominantno sadrži crvene krvne stanice (RBC), sa sincicijskim trofoblastu-sličnim stanicama bitnim za konačnu dijagnozu.
U pravilu, SIPS se javlja u mladih primipara, i uglavnom je samoizlječivo stanje, sa dobrom rasplodnom prognozom. Postoji rizik od anemije, sekundarnih bakterijskih infekcija ili rupture placentalnih lookacija sa rizikom posljedičnog peritonitisa.
Ovariohisterektomija (OHE) indicirana je u rijetkim slučajevima permanentnog krvarenja iz dubokih slojeva ili upale maternice (FORSBERG, 2010).

Placentalni situsi mijenjaju boju od tamnozelenih do sivih prema tamnosmeđi uz progresivno smanjivanje u širinu i visinu. Stanice poput trofoblasta stalno su prisutne u placentalnim situsima i u interplacentalnim područjima. Autori zaključuju da je involucija genitalnog trakta u kuja vrlo spora i traje čak dulje od tri mjeseca, a najizrazitiji dokaz je da se izbočenja placentalnih situsa (decidualne stanice) nalaze u endometriju poslije 84. dana poslijeporodno (ORFANOU i sur., 2009).

Na površini endometrija prisutne su trofoblastu slične stanice tijekom fiziološkog procesa involucije, a uočene su i 84 dana poslijeporodno. Te stanice uočene su i u vaginalnom iscjetku u kasnoj involuciji, posebice u primipara (REBERG i sur., 1992) i moguće ih je detektirati u vaginalnom obrisku, temeljem čega autori zaključuju da se prisustvo placentalnih situsa čak i tri mjeseseca po štenjenju može smatrati fiziološkim puerperijem, a da za subinvoluciju valja ustanoviti i neke druge pokazatelje (ORFANOU i sur., 2008). Također je registrirana kasna invazija krvnih stanica u miometriju 28 dana involucije (Al-BASSAM i sur., 1981b).

U negravidnih kuja na površini endometrija nastaje deskvamacija i potom slijedi regeneracija koja se u potpunosti reparira 120 dana nakon početka estrusa. U skotnih kuja, nakon poroda regeneracija endometrija traje oko dva tjedna dulje (DICKIE i ARBEITER 1993; NOAKES, 2009).

U postpartalnih kuja permanentni vaginalni isjedak (VOORHORST i sur., 2013) može biti posljedica upale ili neoplazme mokraćnog mjehura, egzogenih estrogena, koagulopatije, metritisa, vaginitisa, stranog tijela, traume i tumora genitalnog trakta i subinvolucije placente (subinvolution of placental sites-SIPS). SIPS se javlja kod izostanka ili produljene involucije uz tipičan sangvinozni isjedak poslije 4. tjedna p.p. (JOHNSTON, 1986). Do nedavno se mislilo da je histološka pretraga iscjetka kirurški dostatna za konačnu dijagnozu, odnosno dokaz prisustva sincicijskih trofoblastu-sličnih stanica (REBERG i sur., 1992; SONTAS, 2011). Novija istraživanja negiraju dijagnostičku važnost toga nalaza jer su ORFANOU i sur., (2008) i ORFANOU i sur. (2009) dokazali prisustvo takvih stanica u vaginalnom obrisku 84. dana poslije štenjenja u kuje bez znakova patologije.

Tijekom prvih 4-6 tjedana involucije, lohije su serosangvinozne ali mogu biti i zelenkaste, tamno crvene/smeđe, bez mirisa. Nema poremećaja zdravlja, ali bolesne sa jednakim iscjetkom moguće su metritične. Načelno iscjeđivanje traje 4-6 tjedana, međutim to je aproksimativno jer u nekih kuja iscjeđivanje može trajati i 8-12 tjedana.
Dakle, dok je kuja zdrava, nije anemična, nije u sepsi, a iscjedak je nepromijenjen, ne treba ništa poduzimati. Povećanje količine iscjetka već je zabrinjavajuće upozorenje.
Ukoliko je kuja zdrava valja pričekati, jer se stanje može smiriti. Naravno, kontinuirano krvarenje kombinirano sa koagulopatijom, traumom porodnog kanala, kontinuiranim krvarenjem znači da nešto valja poduzeti. Ukoliko štrojenje nije neophodno, djelotvoran može biti prirodni prostaglandin (0,25 mg/kg jedanput dnevno) kroz 2-3 dana.

Četvrtog tjedna po štenjenju, placentalni situsi bitno su smanjeni, postaju zrnato sivi i produciraju čistu sluz. Sedmog tjedna su svjetlo smeđi, a tvorbe nestaju devetog tjedna (AlBASSAM, 1981; JOHNSTON i sur., 1982; WHEELER, 1986).

Negravidne kuje nakon diestrusa također proživljavaju involuciju. Razlika je što one nemaju vaginalni iscjedak, a period involucije je za mjesec dana kraći. Po završetku involucije kuja je u anestrusu, a maternica spremna za proestrus.

Histološki placentalni situsi tijekom prvog tjedna nakon poroda prekriveni su nekrotičnom masom koja se eozinofilno boji i nekoliko epitelnih stanica razbacanih po površini poput isprekidanog sloja stanica. Pod nekrotičnom masom, velike su eozinofilnog bojene stanice umjerenog broja i raspršene preko lamine proprie placentalnog situsa i one su decidualne stanice. Tijekom sedmog tjedna nakupljene se velike mase tračaka kolagena odlupljene sa površine, sa endometrijskim žlijezdama normalne veličine i oblika. Devetog tjedna završava površinsko ljuštenje, ali zamjena endometrijskog obloga iz lumena maternice nastavlja se sve do kraja dvanaestog tjedna kada je konačno završen proces involucije. Kroz prvih osam tjedana poslijeporodno, razina progesterona je vrlo niska (BRANDES i ANTON, 1969; Al-BASSAM i sur., 1981). Niska razina (izostanak porasta) progesterona vjerojatno je rezultat luteinizacije folikula ili pojedinačne ovulacije. Razvoj folikula bez ovulacije vjerojatno je posljedica terapijske pogreške (SHILLE i sur., 1986). U takvih kuja, temeljem receptivnosti, produljenog razdoblja kornikifikacije vaginalnog epitela te deficijentne lutealne faze može se zaključiti da se vjerojatno radi o poremećaju razvoja folikula. Receptivnost načelno nastupa tijekom razdoblja pada razine estrogena (CONCANNON i sur., 1979).

▲

Zaključak

---

Mnogo je protokola za indukciju estrusa u kuja, čak i relativno pouzdanih i učinkovitih.
Međutim glavni je problem što neki protokoli relativno pouzdano induciraju estrus u kuja ali plodnost je izrazito varijabilna jer indukcija estrusa (proestrusa) ne znači i postizanje plodnog estrusa. Osim toga, neke metode su preskupe ili im je primjena komplicirana i zahtijeva dosta osoblja. Pogrešnim korištenjem može se izazvati poremećaj hormonskog balansa. Naime, uvijek postoji rizik da će indukcija rezultirati nezadovoljavajuće jer konačno interestrus može biti proguljen, a osobine spolnog ciklusa poremećene, pogoršane, uz diskutabilne dugoročnije posljedice. Stoga, indukcijski postupci moraju biti kompleksni, temeljiti, uz poštivanje fizioloških osobitosti ciklusa kuja i njenog reproduktivnog zdravlja.

Problematična je i primjena nekih pripravaka koji nisu u skladu sa legislativom EU, jer u Hrvatskoj, kao ni u EU, osim kabergolina (Galastop; Boehringer), niti jedan od pripravaka nije registriran za indukciju estrusa kuja. Važno je i upozoriti vlasnike da su mnogi od postupaka još uvijek u eksperimentalnoj fazi.

Literatura [… prikaži]

▲

WHY TO WAIT WITH THE INDUCTION OF ESTRUS IN bitch?

---

Darko Gereš, Krešimir Kašuba

---

To induce estrus in a bitch means to introduce the bitch into the heat at unregular time. Today there are a number of induction protocols which are applied in healthy cyclic bitches. In principle, the justified reason for induction in healthy bitches is always a shortening of interestrous interval. Indications are: previously omitted opportunities for mating or unsuccessful mating, erroneously estimated mating time, synchronization of ovulation for embryo transfer. Due to the needs of the breeder, with the intention of shortening or synchronizing estrus due to, for example, agreed mating terms, the term of purchase of frozen semen; there are interested hunters for the hunting season, breeders due to the synchronization of group of bitches in kennels. Likewise, medical reasons include shortening or interruption of anestrus, and are indicated in cases of persistent anestrus and primary and secondary anestrus.
Animals with hypothalamic-pituitary-ovarian cascade disorder are excluded.
The induction efficiency is variable and the samples are insufficient, so there are no scientific standards but only empirical evidence. Induction is often successful, but it lacks fertile estrus, hence the bitches either do not ovulate or ovulate but do not conceive. It is certain that, after the induction process, the litter is smaller on average, with a greater number of attempts, the cycle is prolonged due to induction, but also, relatively, due to unsuccessful procedures. There is increased risk of reproductive tract disease due to premature and possibly excessive stimulation of the reproductive tract, which can cause adverse effects. Factors for regulating the duration of anestrus are not fully known. Proestrus is induced by pheromones with the condition of reduced progesterone (from the previous luteal phase) to the basal level, with an increase in the sensitivity of the pituitary gland. Induction protocols are based on combinations that mimic the relationship between FSH and LH, when FSH growth causes an increase in LH. Interruption of anestrus occurs by increasing pulse frequency of LH. It should always be borne in mind that the interestrus should not be shorter than 5 months, which implies diestrus of an average duration of two months and anestrus of three months. The basic precondition for induction is the end of endometrial changes that occur during and after the luteal phase, which remind of uterine involution processes, regardless of whether the bitch was pregnant or not, lasting 135-150 days. Therefore, the induction of estrus should not start in diestrus, even before the end of post-luteal recovery of the uterus and that is why the cycle is virtually impossible to shorten under 4-5 months. There are more protocols. The goal of exogenous estrogen administration is to stimulate H-H-O axes. Gonadotropic hormone preparations (LH, eCG, hCG, hMG, FSH) stimulate the ovarian response.
GnRH or its agonists stimulate the pituitary gland and FSH and LH, and dopamine agonists cause anoestrus shortening followed by spontaneous estrus. Synthetic and natural preparations of PGF2alfa act indirectly as preparations for the use of GnRH.
Other protocols have not come to life because their application is more complex, and the results are highly variable (opiate antagonists, synthetic estrogens, etc.).
Key words: estrus induction, bitch, interestrus, anestrus