G. Bačić¹, N. Maćešić¹, I. Bačić², Josip Daud³
¹Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55
²Student 5. godine Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55
³BOSGEN d.o.o. Kneza Branimira 65 10000 Zagreb.
Promjena „Plana u 5 točaka“ za kontrolu mastitisa u „Plan u 7 točaka“Utjecaj dužine suhostaja na postporođajno zdravlje vimenaMikoplazme
Izvor: Zbornik predavanja 14. savjetovanja uzgajivača goveda u Republici Hrvatskoj
Promjena „Plana u 5 točaka“ za kontrolu mastitisa u „Plan u 7 točaka“
Da se podsjetimo, plan za kontrolu mastitisa u 5 točaka sastoji se od:
- dezinfekcije svih sisa nakon svake mužnje
- liječenja svih slučajeva mastitisa što prije i bilježenja podataka
- zasušivanja svih krava s intramamarnim antibioticima za zasušenje
- izlučivanja svih krava koje su imale 3 ili više slučajeva mastitisa
- redovitog održavanja muznih sistema
Usprkos velikom uspjehu u preventivi i liječenju mastitis je uz lošu reprodukciju i dalje uzročnik najvećih gubitaka na mliječnim farmama. U današnje vrijeme većina zaraznih uzročnika mastitisa (S. aureus, S. agalactiae, M. bovis) je iskorijenjena ili se drži pod kontrolom. Veću ulogu u nastanku mastitisa preuzeli su uzročnici iz okoliša.
Sve veća briga oko antibiotske rezistencije i rezidua dovela je do smanjenja upotrebe antibiotika, pogotovo u profilaktičke svrhe prilikom zasušenja. Razumijevanjem imunološkog sustava i razvojem metoda i sredstava za poboljšanje imuniteta značajno je smanjen rizik pojave mastitisa. Zbog navedenog, novi prijedlog je da se stari „Plan u 5 točaka“ modficira i pretvori u novi „Plan u 7 točaka“.
Dezinfekcija svih sisa nakon mužnje ostaje nepromijenjena. Kod liječenja svih slučajeva mastitisa treba dodati da se liječe mastitisi na osnovi rezultata bakteriološke pretrage. To će dovesti do smanjene upotrebe antibiotika i veće efikasnosti liječenja koje će biti ciljano prema vrsti uzročnika. Zasušivanje svih krava intramamarnim antibioticima polako će prelaziti u selektivno zasušivanje uz preporuku upotrebe sisnih zatvarača (unutarnjih ili vanjskih). Izlučivanje krava s tri ili više slučaja mastitisa u laktaciji i dalje će se primjenjivati jer je evidentno da takve krave nisu ekonomski isplative i doprinose širenju mastitisa u stadu i smanjenju kvalitete mlijeka. Muzni sistemi su bili i ostali mjesto gdje najčešće dolazi do prijenosa zaraznih uzročnika s krave na kravu.
Povećanjem broja krava u stadu, uvođenjem 24 satne mužnje i robotske mužnje povećavamo broj krava koje se muzu na jednom mjestu. Time potencijalno povećavamo opasnost od nastanka mastitisa. Stoga u budućnosti na muzne sisteme treba obratiti još veću pozornost. Nova je preporuka na stari „Plan u 5 točaka“ dodati nove dvije.
Šesta točka je mužnja čistih, suhih i dezinficiranih sisa jer se na koži sisa prije mužnje nalazi velik broj bakterija koje mužnjom ulaze u mljekovod i dalje u laktofriz.
Dio ih ostaje u muznom sistemu i mogu prijeći na ostale životinje. Izmuzivanjem nekoliko mlazova mlijeka prije postavljanja muzilica uspješno otkrivamo „nezdravo mlijeko“ i stimuliramo kravu na bolje otpuštanje mlijeka što će skratiti mužnju i doprinijeti zdravlju sisa.
Sedma točka uključuje hranidbu, vakcinaciju i razne pojačivače imunosti. Ne treba isticati koliko je dobra i balansirana hranidba važna za zdravlje životinja općenito pa tako i za zdravlje vimena. Pojedine vakcine (protiv koliformnih uzročnika i S. aureusa) u praksi su već pokazale svoju opravdanost. Na tržištu se ubrzano testiraju i pojavljuju imunostimulatori od kojih su neki već pokazali pozitivan učinak u podizanju otpornosti prema mastitisu.
Utjecaj dužine suhostaja na postporođajno zdravlje vimena
U prvom istraživanju krave bez suhostaja imale su veću pojavnost kroničnih intramamarnih infekcija (IMI) i manji stupanj izlječenja IMI tijekom suhostaja nego krave koje su imale period suhostaja od 30 i 60 dana i bile zasušene s intramamarnim antibioticima. Isto tako prosječan broj somatskih stanica (BSS) u laktaciji bio je viši kod krava bez suhostaja. Ipak učestalost povišenog BSS (≥200.000stanica/ml) ili slučajeva kliničkih mastitisa nije bila statistički različita kod istraživanih grupa različitog trajanja suhostaja. Treba naglasiti da su BSS nakon poroda, povišeni BSS (≥200.000 stanica/ml) i slučajevi kliničkih mastitisa određeni paritetom, povišenim BSS (≥200.000 stanica/ml) u prethodnoj laktaciji, zadnjim rezultatom korigiranog odnosa masti i bjelančevina u mlijeku prije 60 dnevnog suhostaja, prosječnim BSS između 150 i 37 dana prije poroda, prosječnom BSS u prethodnoj laktaciji i zadnjem mjerenom BSS prije početka suhostaja.
U drugom istraživanju pojava kroničnih ili novih IMI u suhostaju nije se razlikovala u krava bez suhostaja i onih sa suhostajem 30 dana. Od prvog do 44. tjedna laktacije krave bez suhostaja imale su viši BSS, ali kad se napravi korekcija po proizvodnji nema razlike između grupa. Isto tako, od prvog do 44. tjedna laktacije pojava bar jednog slučaja povišenog BSS (≥200.000stanica/ml) i poajava slučaja kliničkog mastisa statistički se ne razlikuju između krava bez suhostaja i grupe sa suhostajem od 30 dana. Ipak treba istaknuti da brojčani podatci ukazuju na veću pojavu kliničkih mastitisa i veći rizik za nastanak kliničkih mastitisa u grupi krava bez suhostaja.
Ako usporedimo oba istraživanja čini se kako krave bez suhostaja imaju više problema sa zdravljem vimena u usporedbi s kravama sa suhostajem 30 ili 60 dana koje su zasušene intramamarnim antibioticima. Ipak kada krave nisu tretirane antibioticima u suhostaju nema razlike između krava koje nisu imale suhostaj i onih s 30 dana suhostajem za sve čimbenike zdravlja vimena u tijeku perioda suhostaja. Isto tako većina parametara u slijedećoj laktaciji se ne razlikuje obzirom na trajanje suhostaja. Za sigurnije zaključke potrebno je provesti dodatna istraživanja na većem broju krava.
Mikoplazme
Infekcija se brzo širi s inficiranih na neinficirane četvrti. Liječenje antibioticima nije uspješno. Spomenuti klinički znakovi mastitisa izraženiji su pri prvoj pojavi bolesti u nekom uzgoju i u krava koje su se neposredno otelile. Dva tjedna nakon početka zahvaćene četvrti atrofiraju.
Uobičajene bakteriološke pretrage mlijeka ne uključuju mikoplazme i uglavnom su negativne. Životinje koje boluju od mastitisa uzrokovanog vrstom M. bovis nikada se u potpunosti ne oporave i treba ih izlučiti iz stada. Jednom zaražena krava u pravilu ostaje doživotno inficirana.
Naglasak u suzbijanju mastitisa uzrokovanog mikoplazmama je profilaksa. Mjere profilakse možemo podijeliti u dvije skupine:
- Mjere koje se provode na područjima na kojima nije ustanovljena infekcija
- Mjere koje se poduzimaju nakon pojave mikoplazmalnog mastitisa
1. Mjere koje se provode na područjima na kojima nije ustanovljena infekcija
- Nadzor prometa goveda koja moraju imati potvrdu da nisu inficirana vrstom M. bovis.
- Novonabavljena goveda, odnosno telad i junad, nipošto ne treba uvoditi u već formirana zdrava stada.
- Pri pojavi pneumonije ili artritisa u teladi ili junadi, koji nakon poduzetog liječenja i dalje perzistiraju, uzeti uzorke za pretragu na mikoplazme.
- Uzeti uzorke kod mastitisa koji se unatoč poduzetom mjerama ne može izliječiti.
Da bi se smanjila opasnost od širenja infekcije treba poduzeti sljedeće:
- Sve krave koje boluju od mastitisa, a ne reagiraju na liječenje treba izdvojiti iz stada
- Osigurati visoki stupanj higijene tijekom mužnje i dezinfekciju sustava i pribora za mužnju preparatima koji djeluju na mikoplazme (pripravci koji sadrže jod i klorheksidin)
- Spriječiti pretrpanost nastambi
- Redovito provjeravati stupanj higijene u svim nastambama
2. Mjere koje se poduzimaju nakon pojave mikoplazmalnog mastitisa
- Ograničiti svako kretanje bolesnih životinja osim prijevoza u klaonicu.
- Mlijeko svih krava (u suhostaju i laktaciji) treba pretražiti na M. bovis.
- U određenim vremenskim intervalima treba pretražiti sve krave da bi se otkrile latentno inficirane životinje.
- Sve inficirane krave trenutno treba odvojiti od zdravih i ekonomski iskoristiti.
- Sve krave koje boluju od mastitisa koji ne reagira na liječenje, bez obzira da li je vrsta M. bovis izdvojena ili nije, također treba izlučiti iz stada. Sve mjere mogu samo smanjiti gubitke, ali ne i u potpunosti pripomoći iskorjenjivanju infekcije.
Uvozom krava iz Europe i SAD-a mikoplazmozne infekcije će se proširiti te u budućnosti treba očekivati više mastitisa uzrokovanih mikoplazmama.
