Autor: Robert Zobel, dr.vet.med., Udruga za razvoj i unapređenje poljoprivrede Sisačko-moslavačke županije (URUP), VETMED d.o.o., Veterinarska ambulanta Stružec
Otežani porod (Dystocia) opisuje se kao produženi porod ili porod pri kojem je potrebna asistencija čovjeka [Mee, 2004]. Dystocia je pojam koji dolazi iz grčkih riječi dys, oznaku za otežano i tokos što znači porod. Eutocia je riječ koja opisuje porod bez pomoći čovjeka i normalna trajanja.
U velikom istraživačkom upitniku, provedenom u Ujedinjom Kraljevstvu, terenski su veterinari porod ocijenili najbolnijom i najstresnijom situacijom u životu krave [Huxley i Whay, 2006]. U slijedećem terenskom istraživanju, terenski su veterinari rangirali bol uslijed poroda s brojem 7, pri čemu je broj 1 označavao bezbolnu situaciju, a broj 10 najsnažniju moguću bol [Whay i sur., 2003]. S druge strane, u terenskom istraživanju provedenom na uzorku od 100 krava, Zobel i sur. [2011; rad u tisku] mjerili su razinu kortizola (hormona nadbubrežne žlijezde) te utvrdili kako je razina kortizola u krvi siguran pokazatelj boli i stresa u krava. Istodobno je utvrđeno kako je najbolnije stanje akutni mastitis (akutna, iznenadna upala vimena), a slijedeći je po redu otežani porod sa asistencijom tri do četiri osobe. Ipak, ovi podaci ne umanjuju značaj stresa i boli u krava prilikom poroda.
Porod započinje izlaskom plodovog mjehura, horiona, koji proviruje iz stidnice, a uloga mu je širenje porodnog kanala (u narodu se naziva i “crni mjehur”). Ispunjen je bistrom tekućinom, a nakon pucanja (u porodnom kanalu ili napolju) obično proviruje iz stidnice u vidu tračaka. Plod (tele) “pliva” u sluzavoj tekućini unutar drugog mjehura – amnionu koji se u narodu naziva i “sluzavi” ili “bijeli mjehur”. Ispunjen je žućkastom i vrlo sluzavom tekućinom kojoj je uloga “podmazivanje” porođajnog kanala i zaštita ploda tijekom intrauterinog života (života u maternici majke). Kako je u prirodi “pravilo da nema pravila” katkada se zna dogoditi i obratna situacija te prvo “izlazi” amnion (bijeli mjehur), a tek potom, ili tek nakon izlaska ploda, horion (crni mjehur), no ova je situacija relativno rijetka i neuobičajena.
SLIKA 1: izlazak amniona (“bijelog mjehura”) s jednom nogom ploda
SLIKA 2: plod u plodovom mjehuru (amnionu ili “bijelom mjehuru”)
Nakon pojave “prvog mjehura” porod obično nastupa i dovršava unutar pola do četiri sata, s prosječnim trajanjem od 70 minuta – nešto je duljeg trajanja u junica nego li u krava koje su se više puta telile [Noakes i sur., 2001].
Za Republiku Hrvatsku nema podataka o učestalosti Dystociae. Smatra se kako je inače pojavnost dystociae oko 5%, osim za SAD gdje je značajno viša [Mee, 2008]. Pojavnost dystociae najučestalija je u križanih pasmina. Učestalija je u prvotelki (junica), krava nakon trećeg i osmog poroda, a najrjeđa u krava prilikom drugog poroda. Češća je tijekom ljeta i u proljeće, kao i prilikom poroda muškog teleta [Buchoo, 2008]. Križanje sa mesnim pasminama goveda, prvenstveno Evrope, najčešće rezultira otežanim porodom [Mee, 1990].
Najčešći uzrok otežana poroda u junica je nesukladnost feto-pelvične proporcije (velik plod u odnosu na unutarnji promjer zdjelice) te neotvaranje stidnice (stidnica nije prokvašena i dovoljno otvorena za izlaz ploda). U višeplotkinja (krava s više poroda), najučestaliji su razlozi inercija uterusa (lijenost glatkih mišića maternice i nesposobnost kontrakcija – istiskivanja ploda), nenormalni položaji i pozicije ploda, višeplodnost (dvojke ili trojke) te stenoza cerviksa (neotvaranje grljka maternice) [Oltenacu i sur., 1988]. U životinja sa Dystociom, velika je vjerojatnost kako će se to stanje pojaviti i prilikom narednih poroda [Mee i sur., 2007].
Razlozi za pojavu otežana poroda (Dystociae) su nesrazmjer veličine ploda i unutrašnjeg promjera zdjelice, nenormalni položaji i pozicije ploda, cervikalna ili vulvarna stenoza (neotvaranje grljka maternice ili stidnice), torzija maternice (uvrnuće maternice ispred ili iza materničnog grljka), hipokalcemija (nedostatak kalcija), hipomagnezemija (nedostatak magnezija), višeplodnost (dvojke i trojke), starost majke, hranidba majke, sezona poroda, kretanje majke prije poroda te veličina stada [Mee, 2008].
Procjenjuje se kako troškovi vezani za otežani porod i rađanje mrtve teladi u SAD dosežu iznos od 125 milijuna dolara godišnje [Meyer, 2001]. Mrtvorođenim se teletom smatra tele koje je rođeno mrtvo ili je uginulo unutar 24 sata po porodu [Meijering, 1984]. Otežani porod te rađanje mrtve teladi u uskoj su vezi s kraćim (manje od 265 dana) i predugim (duljim od 295 dana) trajanjem graviditeta [Philipsson, 1976].
Nepotpuna dilatacija (otvaranje) vulve (stidnice) učestalija je u prvotelkinja dok je nepotpuna dilatacija cerviksa (grljka maternice) učestalija u višeplotkinja [Philipsson, 1976; Zobel i sur., neobjavljeni rezultati]. Pomoć pri porodu ranije od jednog sata prije pojave papaka teleta izvan stidnice značajno povećava opasnost od otežanog poroda uslijed nedovoljne prokvašenosti porođajnog kanala, pojavu “ležanja u krava”, hipokalcemije (nedostatka kalcija) te mrtovorođene teladi. Odgađanje pomoći pri porodu, s druge strane, dulje od 3 sata po pojavi papaka izvan stidnice, produljuje trajanje poroda te uzrokuje nakupljanje mliječne kiseline u tijelu ploda, bez povoljnih učinaka [Egan i sur., 2001; Mee, 2004].
Sam porod obavlja se u dvije faze. Prva je istiskivanje plodovih mjehura i otvaranje porođajnog kanala, a traje od 30 do 180 minuta. Druga je faza istiskivanje ploda – trajanja od 30 do 180 minuta. Krava za vrijeme poroda može ležati ili stajati. Ukoliko je porod otežan iz bilo kojeg razloga, krava će najčešće leći kako bi olakšala trudove i istiskivanje ploda [Meyer, 2001].
Istiskivanje ploda također ima dvije faze. U prvoj je fazi značajna uloga glatkih mišića maternice koji se stežu (kontrahiraju) i istiskuju plod, ali i uloga trbušne preše (napinjanje mišića trbušne stjenke – “napuh krave”) kojim se također olakšava istiskivanje ploda. Ova dva elementa imaju značajnu ulogu u istiskivanju prve polovice ploda. Nakon izlaska prve polovice tijela teleta (oko trbuha) prestaje uloga mišića maternice i trbušne stjenke koji se više ne mogu dovoljno stisnuti kako bi utjecali na plod. Tada se krava u pravilu ustaje, tele se počinje koprcati te silom teže pada na tlo, još uvijek vezano za tijelo majke pupčanim tračkom [Philipsson, 1976; England i sur., 2001].
Pupčani je tračak od iznimne važnosti budući da putem njega tele dobiva hranu i kisik iz tijela majke tijekom svog života u maternici (intrauterino). To je veza između tijela ploda i tijela (maternice) majke. Ukoliko bude prekinuta iz bilo kojeg razloga, a plod je u maternici, nastupa smrt ploda unutar 5 do 15 minuta. Pupčani tračak, nakon poroda, u pravilu puca sam, na duljini od oko 5 do 30 cm od tijela ploda. Čak i nekoliko minuta nakon poroda, ukoliko pupčani tračak još nije sam puknuo, vrši se izmjena krvi između ploda i majke [England i sur., 2001], a što je vrlo dobro i važno te pupčani tračak ne treba kidati ili rezati dok sam ne pukne. Po pucanju pupčanog tračka nastupa obliteracija (stiskanje, zasušenje) krvnih žila pupčanog tračka koji se zatim povlači prema tijelu ploda i u unutrašnjost maternice majke. Sada je pupak teleta dobro politi jednim od sredstava za dezinfekciju (izvrsno će poslužiti otopina ioda). Pupak nikako ne treba podvezivati ili podrezivati bez prisutnosti stručnjaka.
Tele u majci, tijekom cijelog života u maternici, guta plodovu vodu u kojoj pliva! Ono se “hrani” plodovom vodom što je preduvjet za razvoj probavnog sustava te vježba gutanja i sisanja. Vrlo često se u plodovoj tekućini (unutar mjehura u kojem je bilo tele) nađu ostaci balege teleta (mekonij) u obliku valjkastih, tamno smeđih tvorevina. Tele u maternici ne diše plućima. Prvi poticaji za početak funkcije pluća su pucanje pupčanog tračka i kontakt sa zrakom (tele ne može udahnuti plodovu vodu prije no što dođe u dodir sa kisikom i prije nego li pukne pupčani tračak!!!). Pluća teleta prije početka disanja nalikuju stisnutoj spužvi koja ne može upiti niti malo tekućine. Tek po porodu pluća se počinju širiti i puniti zrakom, a za što je potrebno desetak udisaja [Egan i sur., 2001]. Pluća mrtvorođenog teleta (teleta koje nije udahnulo) tonu u vodi, a pluća teleta koje je rođeno živo te potom uginulo plivaju na vodi zbog zraka nakupljena u njima. Ove činjenice često se koriste u forenzičkoj veterinarskoj medicini pri prosudbi novorođenog ili mrtvorođenog ploda (tako je i u humanoj medicini).
POSTUPAK PRI TELJENJU
Užad za pomoć pri porodu mora biti od mekana materijala, pogodnog za kuhanje i pranje. Užad za teljenje sastoji se od dva užeta za vezanje nogu teleta i jednog užeta za vezanje glave. Uže za vezanje glave posebno je dizajnirano tako da se ne može u potpunosti stegnuti oko vrata zbog opasnosti od gušenja teleta.
Pravilo je da se užad stavlja prvo na one dijelove (noge ili glava) koji su u trenutku poroda u porođajnom kanalu (rodnica), a potom na ostale dijelove koji još nisu ušli u porođajni kanal.
Prije svega, potrebno je stidnicu i njenu okolinu oprati toplom vodom i sapunicom te obrisati suhom, čistom krpom. Ruke se također dobro peru vodom i sapunicom sve do ramena. Prije uvlačenja ruke u stidnicu i rodnicu dobro je upotrijebiti jedno od sredstava za podmazivanje (lubrikant) kojih na tržištu ima više, a dolaze u tekućem ili praškastom obliku. Tekućine su pripravne za upotrebu odmah, dok je prašak potrebno razmutiti u toploj, čistoj vodi tijekom nekoliko minuta. Upotreba lubrikanta olakšat će uvlačenje ruke u porođajni kanal i umanjiti bol životinje, a poslužit će i kao izvrsno sredstvo za podmazivanje porođajnog kanala i olakšati izvlačenje ploda.
Prije početka teljenja potrebno je pripremiti posudu sa toplom (za dodatno pranje ruku i okoline stidnice) i hladnom vodom (za polijevanje rođenog teleta nakon poroda), svaka zapremine od oko 10 litara. Dobro je u pripremi imati i nekoliko čistih kuhinjskih krpa te jednu čistu plahtu (koja će poslužiti u slučaju izvale maternice – Prolapsus uteri completus) za podmetanje i omatanje izvaljene maternice.
Ukoliko u porođajnom kanalu nađemo glavu sa dvije nožice, užad se može staviti samo na noge teleta. S druge strane užeta vežu se dva štapa dužine od oko 40 cm koji će olakšati vuču. Svako uže vući će po jedna odrasla osoba osrednje snage. Pravilo je da se užad vuče naizmjence (prvo jedno pa drugo) kako bi tele izlazilo ukošeno čime se olakšava porod. Osoba koja teli mora jednu ruku držati na čelu teleta te stalno promatrati kreće li se glava prema izlazu paralelno sa nogama. Ukoliko glava ploda počne zaostajati za nožicama ili se vrati u maternicu, porod treba zaustaviti i uže za glavu staviti oko glave ploda. Osoba zadužena za porod ispravlja glavu ploda uvodeći je u porođajni kanal dok jedna osoba lagano povlači uže sve dok glava ploda ne uđe u porođajni kanal.
Kada su glava i nožice u porođajnom kanalu potrebno ih je okružiti rukom. Ukoliko ima dovoljno mjesta za prolaz ruke između ploda i stjenke rodnice nastavlja se s porodom. Ukoliko se rukom ne može okružiti plod, porod treba prekinuti i pozvati stručnu osobu koja će nastaviti s porodom.
Tijekom izvlačenja (ekstrakcije) ploda, osoba koja vrši teljenje jednu ruku mora uvijek imati prislonjenu na njušku teleta kako bi se spriječilo paranje rodnice zubima teleta. Poznato je kako goveda imaju zube samo na donjoj čeljusti (vilici) te zube teleta treba prekriti dlanom ruke i onemogućiti njihovo paranje po sluznici rodnice. Užetom vezanim oko glave teleta upravlja se izvlačenje glave, a uže povlači odrasla osoba osrednje snage. Prekomjerna upotreba sile pri porodu najčešće će uzrokovati teška oštećenja porođajnog kanala i uginuće ili mrtvorođenje ploda.
Po teljenju, jedna osoba mora posvetiti brigu teletu, a druga majci. Osoba koja je vršila porod obavezno mora provjeriti postoji li u maternici ili porođajnom kanalu još jedan plod. Potom provjerava stanje porođajnog kanala. U slučaju nalaska razderotina ili pojave obilnog krvarenja potrebno je hitno obavijestiti veterinarsku službu jer je često u pitanju život krave. Po svršetku pregleda stidnicu sa okolinom te vime i stražnji dio tijela potrebno je oprati mlakom vodom. Kravi odmah ponuditi 30 do 50 litara mlake vode u koju je dobro staviti jednu do dvije šake kuhinjske soli!
Odmah po porodu običaj je politi glavu teleta sa oko pet litara hladne vode (odjednom) kako bi se u ploda izazvao šok te “pljusnuti” tele po obrazima umjerenom snagom nekoliko puta. Osoba zadužena za tele provjerava pupak te eventualno obilno krvarenje iz njega. U slučaju pojave krvarenja iz pupka koje ne prestaje tijekom jedne minute pupak je potrebno stisnuti prstima i obavijestiti veterinarsku službu. Po pregledu pupkovine odmah i što prije pristupa se masiranju ploda. Masiranjem ploda “glumi” se majka koja inače odmah počne lizati rođeno tele jer se tim činom potiče cirkulacija, disanje i rad srca. U tu su svrhu idealne male “bale” od sažete slame ili sijena kojima se umjerenom snagom trljaju prsa i trbuh ploda sve dok tele ne počne samostalno disati i dizati glavu. Rođeno tele nikako ne treba vješati za stražnje noge iako je to još uvijek običaj na mnogim gospodarstvima uslijed uvriježena mišljenja da se “tele napilo vode”. Uistinu, po vješanju teleta nerijetko će na usta i nos iscuriti i po nekoliko litara sluzi. No kako smo već rekli, pluća teleta prije poroda nalik su stisnutoj spužvi koja ne može upiti niti malo tekućine. Također smo spomenuli kako tele tijekom života u maternici (intrauterini dio života) normalo guta i pije plodovu vodu u kojoj pliva. Može se zaključiti kako je tekućina koja se cijedi iz usta i nosa teleta zapravo tekućina koja je u želucu ploda, a nikako u plućima jer se pluća počnu širiti i puniti zrakom tek po svršetku poroda. Pored toga, vješanjem novorođenog teleta za stražnje noge remeti se cirkulacija i otežava rad srca i pluća te ovaj postupak svakako više škodi novorođenom teletu no što mu pomaže.
Dobar je običaj staviti tele ispred majke koja će ga, najčešće, strastveno početi lizati. Ovo je vrlo dobro i za majku i za plod. Ovaj postupak dovodi do lučenja hormona ugode i drugih hormona vrlo važnih za dalji život u smislu cirkulacije teleta, stvaranja veze između majke i ploda te na odvajanje posteljice (čišćenje krave poslije teljenja), ali i na početak proizvodnje mlijeka (nalijev vimena i laktaciju).
Naredni dan potrebno je obratiti posebnu pažnju na izlazak posteljice, apetit majke te ponašanje majke i teleta. Svaka promjena ponašanja i smanjenje apetita mogu značiti poremetnje zdravstvenog stanja te o tome treba obavijestiti veterinarsku službu kako bi se na vrijeme počelo sa liječenjem.
Posteljica bi se trebala odvojiti i “ispasti” iz maternice unutar 24 sata po porodu. Ukoliko se to ne dogodi potrebno je opet obavijestiti veterinara koji će kravu pregledati te postaviti terapiju prikladnu za slučaj sve do odvajanja maternice. Za posteljicu koja visi iz stidnice nikako nije dobro vezati cigle, kamenje i druge predmete (misleći da će se životinja lakše “očistiti”) budući da se time više šteti nego li pomaže, a postoji i opasnost od izazivanja izvale (Prolapsus) maternice.
Čišćenje zaostale posteljice (Retentio saecundinam) treba izvoditi iznimno pažljivo i nježno. Svakako je zabranjeno silovito trganje dijelova i otkidanje posteljice sa maternice. Poneki se stočari u ovaj posao upuštaju sami bez neophodne izobrazbe te počesto učine više štete no koristi. Na žalost, i poneki se stručnjak prema ovome poslu ophodi s prijezirom i premalo brige te gleda što prije obaviti posao ne vodeći računa o dobrobiti i budućnosti grla. Prerano i nasilno uklanjanje posteljice iza sebe ostavlja duboke rane na sluznici maternice. Kako je to bio medij pogodan za umnažanje više vrsta patogenih bakterija ovime im je otvoren put u organizam životinje. Posljedice su gnojne ili druge teške upale sluznice maternice (Endometritis, Pyometra), cijele maternice (Metritis) i/ili nastanak priraslica između maternice i okolnih organa (Perimetritis fibrosa; Perimitritis fibrinosa s. Perimitritis adhaesiva). Posteljicu stoga treba uklanjati nježno, pridržavajući se načela čistoće pri tome poslu. Nije nikakvo zlo ukoliko se posteljica ne može ukloniti i 10-ak dana za redom ukoliko je životinja podvrgnuta terapiji odgovarajućim antibioticima lokalno (u maternicu) i parenteralno (putem injekcije). Jedno od izvrsnih sredstava za ublažavanje simptoma upale unutar maternice, uklanjanje bakterijske populacije te jačanje lokalne imunosti je aplikacija ozonskih pripravaka ( Ryger spray, Novagen) kao novosti u veterinarskoj medicini [Zobel i sur., 2011]. Posteljicu stoga treba uklanjati tek onda kada se ona može izvući primjenom neznatne sile uz praćenje općeg zdravstvenog stanja majke i redovitu aplikaciju antibiotika ili ozonskog pripravka. Prednost ozonskog pripravka je i u toliko što pri njegovoj primjeni nema karence za mlijeko i/ili meso.
Pri svemu tome potrebno je voditi računa kako su krave izrazito osjećajna, strpljiva i nježna bića koja izuzetno dobro podnose bol ne pokazujući je, ali bol osjećaju. Porod je najdelikatniji trenutak u životu, kako majke, tako i teleta pa se shodno tome treba i ponašati. Kao terenski veterinar sa 20-ak godina staža imao sam prilike svjedočiti neljudskim i neshvatljivim potezima od strane stočara kojima je to izvor zarade (ne govoreći o dobrobiti životinja) i koji teljenju pristupaju neshvatljivo grubo i samouvjereno. Izvlačenje ploda pomoću pet i više ljudi, pomoću raznih priključaka i poljoprivrednih strojeva, automobila i slično posve je neprihvatljivo i za svaku osudu. Na sreću, danas je to gotovo prošlost.
Ovome poslu treba pristupiti i provesti ga nježno, pridržavajući se načela čistoće i ljudskosti, a životinje će nam to vratiti na način koji to samo i znaju – dobrom proizvodnjom, zdravljem i strpljivošću.