Znanost i praksa u kontroli brojnosti populacije pasa

Irena Petak¹, Vinko Medvid²

---

¹ Šapica udruga za zaštitu životinja i okoliša, Kanadska 3, 10290 Zaprešić
² Veterinarska stanica d.o.o. Zaprešić, Ambulanta za male životinje, Bana Jelačića 77, 10290 Zaprešić

Izvor: Zbornik radova VETERINARSKI DANI 2015

▲

Sažetak

---

Već desetljećima usmrćivanje pasa glavna je metoda za smanjivanja njihovog broja.
U novije vrijeme primijenjena je strategija uhvati-kastriraj-vrati u kontroli populacije slobodnoživućih pasa. Međutim, nije postignuto smanjenje broja neželjenih pasa.
Razlog tome je društvena organizacija pasa, koji nisu uspješni u odgoju mladunaca bez pomoći čovjeka, pa se populacija slobodnoživućih pasa stalno obnavlja od lutalica i napuštenih kućnih ljubimaca. U Hrvatskoj, brigu o napuštenim životinjama vode skloništa.
Udruga Šapica 2014. godine platila je iz donacije kastraciju 32 kuje. Kasnije te godine u sklonište je stigao znatno manji broj odbačene štenadi i skotnih kuja, naime u sklonište je zaprimljeno 97 pasa, dok su godinu prije stigla čak 223 pasa. Stoga se kastracija vlasničkih pasa može smatrati najučinkovitijom metodom smanjivanja neželjenih pasa. Akcije kastracija vlasničkih pasa trebaju financirati jedinice lokane samouprave te povjeriti taj posao veterinarskim ambulantama. Ujedno, time se treba smanjiti mogućnost širenja zaraznih bolesti i povećati sigurnost građana na ulici i u prometu.

---

Ključne riječi: pas, reprodukcija, društvena organizacija, kastracija

▲

Uvod

---

Svake godine eutanazirani su milijuni pasa i mačaka. Prema starijim procjenama, u Sjedinjenim Američkim Državama svake je godine eutanazirano između pet i 17 milijuna životinja (CARTER, 1987.; ROWAN, 1992.), a što je koštalo više od 500 milijuna dolara godišnje (LEPPER i sur., 2002.). Također, prema američkim procjenama godišnje je eutanazirano između jedne polovine i dvije trećine ukupne populacije kućnih ljubimaca (BARTLETT i sur., 2005.), a to je bio glavni uzrok smrtnosti za kućne ljubimce (NASSAR i sur., 1984.). Ovakva strategija masovnog usmrćivanja provođena je i kod nas u takozvanim higijenskim servisima.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća UFAW je promovirao novi način kontrole brojnosti populacije mačaka poznat kao uhvati-kastriraj-vrati (UFAW, 1982.). Slična strategija preporučena je za kontrolu brojnosti slobodnoživućih pasa, no do danas nije dala zadovoljavajuće rezultate, pa je problem prekobrojnosti pasa i dalje aktualna tema (TASKER, 2007.; OIE, 2014.).

Desetljeća usmrćivanja pasa nisu uspjela smanjiti brojnost neželjenih životinja, pa se sve glasnije govori o neučinkovitosti takvih strategija. Stoga je cilj ovoga rada prikazati alternativno rješenje, a temeljeno na znanstvenom prikazu društvene organizacije slobodnoživućih pasa i praksi. Svrha ovakvoga prikaza je ponuditi nove mogućnosti za veterinare u maloj praksi.

▲

Znanstvene teorije o društvenoj organizaciji pasa

---

Kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti među životinjama i ljudima, potrebno je kontrolirati brojnost i zdravlje pasa i mačaka (ICAMC, 2007.). U Hrvatskoj to se nastoji osigurati kroz sustav skloništa za napuštene životinje, dok neke zemlje u okruženju, primjerice Bosna i Herecegovina, još uvijek imaju brojnu populaciju pasa lutalica i slobodnoživućih pasa.

Prema načinu života možemo razlikovati pse koji žive uz čovjeka (kao ljubimci ili radne životinje), one koji žive kao lutalice i slobodnoživuće (feralne) pse (BOITANI i sur., 2007; ICAMC, 2007.). Lutalice žive u naseljima i u stalnoj interakciji s ljudima te često imaju vlasnike koji ne vode brigu o njima. Slobodnoživući psi nemaju vlasnike, često nisu pitomi i ne kontaktiraju s ljudima (MACDONALD i sur., 1995.).

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji predložena je strategija za smanjivanje broja mačaka koja je nazvana uhvati-kastriraj-vrati (TNR). Naime, uočeno je da mačke kao teritorijalne životinje nastanjuju ona područja gdje ima dovoljno hrane i skrovišta. Ukoliko se na takvom području mačke usmrte, na isto područje naseljava se nova skupina mačaka. Zbog toga je predloženo da se mačke kastriraju i vrate, kako bi i dalje zadržale područje, ali se ne bi reproducirale, borile oko prava za parenje i time ozljeđivale i prenosile pri tome mačje zarazne bolesti, kao što su FIV i FeLV (UFAW, 1982.). Takva strategija bila je uspješna zato što se mačke uspješno razmnožavaju na ulici, pri čemi se udružuju u mačje obitelji u kojima ženke srodnice pomažu jedna drugoj u odgoju mladunaca (CROWELL-DAVIS, 2004.).

S obzirom na brojnost pasa u nekim zemljama poput Rumunjske i Bugarske, istom strategijom pokušalo se smanjiti njihovu brojnost. Nažalost, za razliku od mačaka koje se uspješno razmnožavaju bez pomoći čovjeka, kod pasa ta strategija nije se pokazala uspješnom. Naime, kod feralnih pasa smatra se da samo 5 % štenadi doživi jednu godinu (BOITANI i sur., 2007.), a populacija se uvijek obnavlja od odbačenih kućnih ljubimaca i lutalica (ICAMC, 2007.).

Tijekom procesa domestikacije, psi su izgubili neke od obrazaca ponašanja koje karakteriziraju vukove (FEDDERSEN-PETERSEN, 2007.; EATON, 2011.). Slobodno živući psi ne stvaraju obiteljske zajednice u kojima roditelji i stariji potomci pomažu u odgoju mladunaca, kako je to karakteristično za vukove. Suprotno tome, kod slobodnoživućih pasa primijećeno je da se svi mužjaci natječu za parenje sa ženkom, a nakon toga skotna ženka samostalno odgaja štenad. U tome ne dobiva pomoć od mužjaka niti od drugih ženki. Stoga svako udaljavanje ženke od legla, na primjer kada odlazi po hranu, rezultira visokom smrtnošću štenadi (MACDONALD i sur., 1995.; BOITANI i sur., 2007.).

Slijedeća važna karakteristika slobodnoživućih pasa je da nisu društveno organizirani na način koji omogućuje uspješan lov. To se povezuje s činjenicom da je čovjek tijekom domestikacije trebao samo pojedine dijelove lovnog nagona, kako se to danas vidi kod pojedinih pasmina pasa, pa cjelokupna sekvenca lova nije sačuvana kod većine pasmina (EATON, 2011.). Također, u istraživanjima je zapaženo da svaki pas koji pokaže inicijativu za lov bude usmrćen od strane ljudi jer uglavnom love domaće životinje.
Posljedično, slobodnoživući psi primarno se hrane ostacima hrane na smetlištima, iz kanti za smeće ili love manju i lakše dostupnu lovinu za koju nije potrebna složena društvena koordinacija. Zato ženke koje same skrbe o mladuncima nemaju mogućnosti za dostatno kvalitetnu prehranu sebe i mladunaca, što ponovno povećava njihovu smrtnost (MACDONALD i sur., 1995.; BOITANI i sur., 2007.).

U ovakvim okolnostima gdje je preživljavanje štenadi nisko, opstanak populacije slobodnoživućih pasa ne bi bio moguć bez stalnog upliva odbačene štenadi od kuja koje imaju vlasnike.
Psi koji dolaze u skloništa najčešće su nekastrirani odrasli mužjaci (MARSTON i sur., 2005.).

▲

Iskustva iz prakse

---

Prema Zakonu o zaštiti životinja (NN 135/06) svaki vlasnik dužan je brinuti o reprodukciji svoje životinje i zbrinuti njene potomke. Mada je mikročipiranje pasa dočekano kao spas za problem neodgovornih vlasnika, u praksi se pokazuje da to nije dovoljno. Naime, najčešće su odbačeni upravo psi koji nisu mikročipirani, ili štenad. Psi koji nisu mikročipirani nisu niti cijepljeni protiv bjesnoće, pa kao takvi predstavljaju opasnost za širenje bolesti. Zbog toga treba biti cilj uvesti ove pse u sustav u kome postoji mogućnost kontrole njihovog zdravlja i reprodukcije.

U Hrvatskoj postoje registrirana skloništa za životinje, niz privatnih skloništa koja ne udovoljavaju propisanom pravilniku te mnogobrojni pojedinci koji skrbe o napuštenim životinjama koje pronađu na ulici.

Na području Grada Zaprešića i sedam okolnih općina brigu o napuštenim psima vodilo je sklonište Brezje, u vlasništvu Veterinarske stanice Zaprešić. Od 2006. godine u skloništu su aktivno sudjelovali volonteri udruge Šapica. Nakon zatvaranja skloništa Brezje, brigu o psima preuzele je udruga, da bi zatim udruga izgradila i registrirala vlastito sklonište u Donjoj Bistri.

Na području Grada Zaprešića i okolnih općina (Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća) prema bazi Lysacan evidentirano je 4500-5000 pasa.
Udruga Šapica dobila je 2013. godine donaciju iz Njemačke, s kojom su plaćene kastracije kuja kod privatnih vlasnika. Odabrane su one kuje kod kojih je postojala velika vjerojatnost da ostanu skotne, naime držane su na lancu, u dvorištu ili su često viđane da se samostalno šeću po ulici (što odgovara kategoriji pasa lutalica). Iste godine u proljeće kastrirane su 32 kuje. Kasnije te godine u sklonište je stigao znatno manji broj odbačene štenadi i skotnih kuja, naime u sklonište su zaprimljena 97 pasa, dok su godinu prije stigla 223 pasa (IVANOV, 2015.). Time se postigao temeljni interes za smanjivanjem broja neželjenih životinja koje, upravo zbog brojnosti, teško pronalaze vlasnike.

U suradnji s Gradom Zaprešićem, Udruga Šapica i Veterinarska stanica Zaprešić pripremaju slijedeću takvu akciju, kojom će biti omogućeno svim vlasnicima da dovedu svoje pse na kastraciju, te da budu cijepljeni i čipirani o trošku Grada.

▲

Mogućnosti za malu praksu

---

Temeljni interes veterinarske struke je povećati broj željenih i voljenih kućnih ljubimaca te korisnih domaćih životinja koje vlasniku predstavljaju vrijednost za koju je spreman izdvojiti i novac za cijepljenje i liječenje. Ujedno, kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti potrebno je redovno praćenje godišnjeg cijepljenja pasa.
Akcije kastracija, koje trebaju biti financirane iz donacija ili od strane jedinica lokalne samouprave, omogućile bi pristup veterinara životinjama koje inače ne bi bile dovedene u ambulantu. Psi koji su jednom dovedeni veterinaru moraju biti mikročipirani i cijepljeni protiv bjesnoće, te kao takvi ostaju dio sustava, odnosno base Lysacan, u kojoj je moguće pratiti redovitost cijepljenja i pronaći vlasnike ako su životinje odbačene.
Istovremeno, interes je svake veterinarske ambulante imati što veći broj klijenata, odnosno vlasnika koji brinu o zdravlju svoje životinje i stoga redovno kontaktiraju veterinara. Dovođenje pasa veterinaru može promijeniti stavove vlasnika prema odgovornom vlasništvu (ICAMC, 2007.).

▲

Zaključak

---

Interes širokog građanstva, koji su zastupani putem jedinica lokalne samouprave, je imati sigurne ulice, bez pasa koji mogu biti opasni, agresivni, pa i bijesni, te predstavljati problem za sigurnost u prometu. Premda zakon obavezuje jedinice lokale samouprave da sklope ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja s registriranim skloništem, on se ne provodi u praksi.
Iako nije propisano Zakonom, učinkovito smanjenje brojnosti populacije pasa moglo bi se postići izdvajanjem novaca za akcije kastracija, a pri čemu bi trebale aktivno sudjelovati lokalne veterinarske ambulante, kojima bi to bila prilika za stjecanje novih klijenata.

Literatura [… prikaži]

▲

Science and practice in controlling the dog population

---

Irena Petak and Vinko Medvid

---

For decades, dog culling was the main method for reducing their numbers. More recently, the strategy catch-neuter-return was applied for control of feral dogs’ populations. However, the strategy TNR was not successful in reducing the number of unwanted dogs. The reason may be a social organization of the dog, who are not successful in raising the offspring without man help, and that a population of feral dogs was constantly renewed by strays and pet animals. In Croatia, the care of abandoned animals is provided by shelters. Association Šapica in 2014 paid from donations for castration of 32 bitches. Later that year, the shelter received much smaller number of abandoned puppies and pregnant bitches, namely the shelter got 97 dogs, while a year ago as much as 223 dogs arrived. Therefore, the neutering of owned dogs should be considered as the most effective method of reducing the number of unwanted dogs. Neutering of dogs that have owners could be financed by local government and assign to veterinary clinics. At the same time, this will help to reduce the chance of spreading the disease and increase the security of citizens in the street and traffic.

---

Key words: dog, reproduction, social organisation, neutering

Vezano:

• Rizični čimbenici pri slikovnoj dijagnostici hitnih pacijenata
• Eliminacijski protokol kod kroničnih enteropatija pasa: hrana, probiotici i prebiotici
• Periodontalne bolesti
• Međunarodni promet kućnih ljubimaca (psi, mačke i pitome vretice)
• Bi li moj GI pacijent trebao dobiti antibiotike ili nešto drugo?
• Alveolarna ehinokokoza u Hrvatskoj i dalje izvan kontrole
• Detekcija i karakterizacija infekcije psećim koronavirusom: enteralni pristup
• Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?
• Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive
• Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.