Simpozij: ZOONOTSKA OBILJEŽJA PANDEMIJE SARS-COV-2

v. izlaganja

---

Prije točno godinu dana održan je online simpozij „SARS-CoV-2 u sklopu koncepta ‘Jedno zdravlje’” na kojem se s godinu dana manje iskustva također govorilo o različitima aspektima SARS-CoV-2 virusa i pandemiji COVID-19. Prilično je dojmljivo koliko smo naučili i napravili u samo godini dana, do kojih smo sve spoznaja došli isključivo kroz rad i suradnju, zahvaljujući velikom entuzijazmu kojega su aktivnosti sustava manje ili više slijedile.

Premda je svijet unutar posljednje godine dana došao do mnogih važnih saznanja vezanih uz sve aspekte kroz koje ovaj virus predstavlja virus od globalnog značaja, preostalo je još puno istraživanja koja će se nastaviti na rezultate dosadašnjih, a koja su usmjerena na pronalaženje odgovarajuće zaštite, kako za ljude tako i životinje. Međutim, teško je za očekivati da ćemo za profilaksu pronaći učinkovitija rješenja od promjene ponašanja i cijepljenja (možda tek bolja cjepiva).

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je i prošlogodišnji i ovogodišnji simpozij i makar je dvorana HAZU njezin pravi domaći ambijent, ona nažalost ne bi mogla fizički ugostiti sve zainteresirane sudionike (a bilo ih je stotinjak).

Akademkinja Vida Demarin, tajnica razreda za medicinske znanosti HAZU, u svom pozdravnom obraćanju sudionicima simpozija nakon čestitki i zahvala na organizaciji ovog simpozija upućenih akademiku Josipu Madiću predsjedniku Odbora za animalnu i komparativnu patologiju Razreda za medicinske znanosti HAZU i predsjedniku Organizacijskog odbora ovog skupa i članu suradniku Akademije prof. dr. sc. Ljubi Barbiću, naglasila je promociju i širenje znanja kao jednu od bitnih zadaća Akademije, a za to je svakako potreban slobodan pristup širem krugu zainteresirane (barem stručne) javnosti, a kojega je moguće realizirati u online obliku. Održavanje simpozija uživo uz fizički dolazak sudionika na mjesto održavanja ima određene prednosti, primarno radi izravnih kontakata i kvalitetnije komunikacije, na način koji ima neusporedivo bogatiju društvenu komponentu. Međutim, znanstveno-stručna komponenta posebice ovakvog online održanog simpozija ni na koji način ne zaostaje za simpozijima in vivo. Pritom svi sudionici imaju identičan pogled na predavača i prezentaciju izlaganja, neovisno o tome gdje se fizički nalaze.

Možda ne nužno redoslijedom u programu, ali bez svake sumnje svim navedenim temama i naslovima predavanja, organizator je obuhvatio sve znanstveno-stručno značajne aspekte SARS-CoV-2 virusa i njegovih utjecaja na zdravlje životinja, ljudi i okoliša, pa je u kontekstu Jednog zdravlja, gledano i iz perspektive najšire javnosti, sasvim sigurno dao odgovore na velik broj pitanja koja su se u šire, ali i u stručne javnosti pojavila od početka pandemije do danas.
U istom smislu, može se zaključiti da je simpozij izvrsno koncipiran, ali i realiziran. Šteta je samo što nije bio dostupan najširoj javnosti. Ona možda ne bi mogla na najbolji način ispratiti sve podatke i informacije kojima su izlaganja doslovno obilovala, ali bi mogla dobiti odgovore na brojna pitanja koja se teško mogu zaobići i u današnjem javnom medijskom prostoru.
Odgovori na pojedina prošle godine neodgovorena pitanja, nisu nam dostupni niti danas. Jedan od njih je točno ishodište ovog virusa. Makar niti danas ne znamo apsolutno točan put njegove prilagodbe na ljudsku populaciju, konstataciju da je podijetlom od šišmiša nismo promijenili, a to nam zapravo niti nije presudna informacija u suzbijanju pandemije za razliku od cjepiva kojih prije godinu dana nismo imali, a već gotovo godinu dana u ponudi ih je nekoliko. To je presudna i ogromna novost u odnosu na situaciju od prije godinu dana i jedina dostupna zaštita, barem kada su ljudi u pitanju. Svjesni smo da nam i nakon gotovo dvije godine pandemije nedostaju određena saznanja kako bismo u potpunosti razumjeli epidemiologiju ove bolesti.
Također, prisustvo virusa u okolini, u otpadnim vodama i različitim životinjskim vrstama, među kojima i brojnim divljim životinjskim vrstama, u posljednjih godinu dana smo više puta pouzdano dokazali. Štoviše, svjesni smo da su za širenje virusa prema jednom dijelu životinjskog svijeta i okolini odgovorni upravo ljudi. Čak ne izlazeći iz svojih domova, ljudi mogu djelovati u smislu širenja virusa u okolinu.

Znanstveno smo potvrdili da se i kućni ljubimci, primarno psi i mačke, mogu zaraziti, pa ih vlasnici inficirani sa SARS-CoV-2 u bliskom kontaktu i zaražavaju, no isto tako možemo potvrditi da psi nisu primarni izvor infekcije za ljude čak i kada tijekom prvih par dana po infekciji izlučuju virus, jer ga ne izlučuju u količinama koje su značajne za infekciju ljudi u okolini. Tako su i danas ljudi izvor opasnosti za kućne ljubimce, a ne obratno.

Tijekom rasprave nakratko se govorilo i o potrebi priznavanja nalaza specifičnih tipskih neutralizacijskih protutijela kao pozitivnom kriteriju za priznavanje preboljenja infekcije SARS-CoV-2 virusom, a u kontekstu COVID-potvrda. Svakako je postojanje neutralizacijskih protutijela trebalo uvrstiti kao uvjet za dobivanje digitalne EU-COVID potvrde no u tome bi stručan utjecaj trebali dati epidemiolozi koji sudjeluju u donošenju smjernica.

Simpozij je jasno pokazao koliko je zapravo velika uloga životinja u evoluciji koronavirusa i kako nikada ne znamo koja će mutacija i varijanta širokorasprostranjenih virusa postati izvor nove pandemije.
Možemo zaključiti da se nerijetko i u prirodi dogodi situacija da u jednoj inficiranoj stanici osjetljivog domaćina u isto vrijeme postoje dva tri, a možda i više virusa, a onda se dogodi rekombinacija njihovih gena. To se naravno događa tamo gdje ljudi uz domaće i divlje životinje žive zajedno, u bliskim kontaktima s divljim životinjskim vrstama, a naročito s egzotičnim vrstama, kao što je pokazala većina dosadašnjih iskustava među kojima je COVID-19 tek zadnje što nam se do sada dogodilo.

Bliski suživot čovjeka i prvenstveno divljih životinja može dovesti do velikih problema kakvih sada imamo sa COVID-om. Živeći na dosadašnji način čovječanstvo ne može isključiti i nove probleme. U istom je smislu vjerojatno jedan od najvažnijih zaključaka simpozija da pristup Jedno zdravlje kroz globalnu suradnju stručnjaka ostaje jedini ispravan pristup za najrazličitija istraživanja, no isto tako da sprječavanje novih pandemija primarno zahtijeva globalne promjene ponašanja ljudi među kojima su se pojedine već počele događati.

100. obljetnica rođenja akademika Sergeja Forenbachera – veterinara, znanstvenika međunarodnog ugleda, vrsnog znalca flore i faune velebita i žumberačke gore, oduševljenog planinara i filatelista

Josip Madić, Darko Capak

Moderatori: Josip Madić i Ljubo Barbić

Alemka Markotić
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb; Medicinski fakultet Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Zagreb

Tatjana Vilibić-Čavlek
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

CIJEPLJENJE PROTIV BOLESTI COVID-19

Tatjana Nemeth Blažić, Bernard Kaić
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb

Ljubo Barbić
Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

COVID-19 INFEKCIJA U SRBIJI – AKTIVNOSTI VETERINARSKE STRUKE I PROVEDENA ISTRAŽIVANJA

Tamaš Petrović
Naučni institut za veterinarstvo “Novi Sad”, Novi Sad, Srbija

Ivan Toplak
University of Ljubljana, Veterinary Faculty, Institute of Microbiology and Parasitology, Ljubljana, Slovenia

Vladimir Stevanović
Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Lorena Jemeršić
Hrvatski veterinarski institut, Odjela za virologiju, Zagreb

SARS-CoV-2 U OKOLIŠU: OTPADNE VODE I ŠKOLJKAŠI KAO MOGUĆI IZVOR INFEKCIJE

Dragan Brnić
Hrvatski veterinarski institut, Odjela za virologiju, Zagreb