Zoonotski potencijal, monitoring i mjere kontrole sitnih glodavaca u šumama Hrvatske

Marko Vucelja¹, Linda Bjedov¹, Marko Boljfetić¹, Josip Margaletić¹, Josipa Habuš², Zrinka Štritof², Nenad Turk², Lidija Cvetko Krajinović³, Ivan Christian Kurolt³, Petra Svoboda³, Alemka Markotić³

Prekrivajući gotovo polovinu (49,3%) kopnene površine Hrvatske, šume i šumska zemljišta dobra su od državnog interesa u kojima se, već više od dva i pol stoljeća, sustavno i organizirano gospodari prema načelima održivoga razvoja.
Iako su nužna i sastavna biološka komponenta različitih šumskih zajednica u Hrvatskoj, od nizinskih do planinskih, glodavci (red Rodentia, Bowditch 1821), tijekom godina njihove masovne pojave (svake 3 – 4 god.) značajno otežavaju prirodnu obnovu šuma, oštećujući (i do 90%) sjeme, korijen te koru pomlatka gospodarski važnih vrsta drveća, osobito hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.). Miševi i voluharice najznačajniji su predstavnici sitnih glodavaca (masa adulta 2 – 120 g), koji u državnim šumama Hrvatske uzrokuju štete na približno 4 000 (0 – 7 500) hektara godišnje, a trend porasta vidljiv je tijekom posljednja dva desetljeća.
Kretanje gustoće populacije glodavaca teško je predvidivo i fluktuira unutar jedne, ali i tijekom više godina te je rezultat ovisnosti i uzajamnog djelovanja brojnih faktora poput fiziologije, odnosa spolova, socijalnih odnosa, unutarvrsne kompeticije, genetičke predispozicije, bolesti i stupnja mortaliteta, klimatskih i stanišnih uvjeta, količine svjetla, dužine trajanja poplava, visine podzemnih voda, prisutnosti korovske vegetacije, plodonošenja drvenastih vrsta, načina gospodarenja šumama, prisutnosti drvnih ostataka, prisutnosti predatorskih vrsta itd. Nastanak šteta također je varijabilan i ovisan od gustoće njihovih populacija, ali i od brojnih drugih čimbenika poput raspoloživih izvora hrane, način gospodarenja šumom, uzgojnih i zaštitarskih zahvata, modifikacije staništa, prisutnosti prirodnih neprijatelja glodavaca i dr.

Od početka 80-tih godina prošlog stoljeća model monitoringa glodavaca u državnim šumama Hrvatske bazira se na evidentiranju površina (ha) na kojima su uočene štete od glodavaca te procjeni intenziteta napada (%), a 2017. god. unaprijeđen je prema načelima integrirane zaštite od štetnika 1 te sada dodatno uključuje utvrđivanje relativne brojnosti poduzimanjem proljetnih i jesenskih izlova glodavaca, determinaciju ulovljenih jedinki, utvrđivanje udjela biljaka oštećene kore i korijena te udjela oštećenog sjemena u šumskim zajednicama u fazi obnove, u kojima postoji realno povećana opasnost od masovne pojave glodavaca.

Za potrebe unosa, pregleda i analize rezultata monitoringa glodavaca u državnim šumama Hrvatske, izrađena je digitalna baza podataka na Internet portalu Hrvatskog šumarskog instituta Štetnici.hr (https://stetnici.sumins.hr/). Zaštita od glodavaca u šumama Hrvatske tijekom posljednjih 40-tak godina uključuje dominantno primjenu kumulativnih rodenticida; antikoagulanta 1. i 2. generacije (aktiv. tvar klorfacinon, difetialon, bromadiolon, difenakum, koncentracije 0.005 – 0.01%) te akutnog rodenticida cinkfosfida, uz povremene lokalne pokušaje mehaničkog suzbijanja (klopke, deratizacijsko ljepilo, iskapanje kanala). S obzirom da prosječni godišnji utrošak rodenticida tijekom posljednjih 20 godina u šumama Hrvatske iznosi približno 11 tona, postoji želja, potreba i višegodišnje nastojanje pronalaska ekološki i ekonomski prihvatljivog sustava zaštite od glodavaca.

Izvjesno je kako navedeni sustav, da bi bio učinkovit, trebati će značiti istovremenu primjenu širokog spektra zaštitarskih metoda poput kultivacije i modifikacija staništa, sadnje brzorastućih vrsta drveća, odabir prikladne vrste drveća, genotipa i porijekla sadnica, podržavanje biološke raznolikosti sastojina, orezivanje mladih izbojaka pionirskih vrsta listača u jesen i zimu, odabir optimalnog vremena za sadnju, uklanjanje ostataka sječe, mehaničku pripremu staništa, odabir odgovarajućih metoda sječe, primjenu agrotehničkih metoda, primjenu različitih tipova štitnika u zaštiti mladih biljaka, podupiranje i zaštitu prirodnih predatora glodavaca, postavljanje prečki za sjedenje pticama grabljivicama, primjenu atraktanata za prirodne predatore glodavaca (npr. divlju svinju, lisicu, čaglja, kune), korištenje fizičkih barijera, primjenu živolovki za višekratan ulov glodavaca, primjenu repelenata (audio-taktilnih, mirisnih, okusnih), podržavanje ispaše divljači i domaćih životinja, gnojidbu i sl.

Osim što su štetnici na šumskom sjemenskom i biljnome materijalu, glodavci također sudjeluju direktno ili indirektno u transmisiji više od 30 različitih bolesti, tj. potencijalni su rezervoari i/ili vektori brojnih patogena (bakterija, virusa, rikecija, gljivica, protozoa, parazita) uzročnika zoonoza (bolesti zajedničkih ljudima i životinjama), od kojih u Hrvatskoj godišnje obolijeva više stotina ljudi. Zaraza kod čovjeka može biti posljedica direktnog kontakta sa živim ili uginulim inficiranim glodavcem (sekreti, ekskreti, ugriz) ili posredstvom ektoparazita (buha, uši, krpelja, grinja) koji su hranili na zaraženom glodavcu. U različitim šumskim zajednicama Hrvatske utvrđeno je kliconoštvo glodavaca hantavirusima (Puumala, Dobrava, Seewis, Saarema, Tula), različitim serološkim skupinama leptospira (Australis, Sejroe, Grippotyphosa, Icterohaemorrhagiae, Pomona, Tarassovi, Hardjo, Saxkoebing, Batavie), virusom krpeljnog meningoencefalitisa, različitim bakterijama roda Borrelia (B. interogans, B. afzelii, B. miyamotoi) te sa patogenima poput Bartonella spp., Ehrlichia spp., Anaplasma spp., Francisella tularensis i dr. Zoonotski potencijal glodavaca u šumama Hrvatske razvidan je iz izdvojenih primjera utvrđenih prevalencija hantavirusa Puumala u gotovo 80% jedinki populacije riđe voluharice (Myodes glareolus Schreb. 1780) u okolici Zagreba (Medvednica) ili pak gotovo 50% inficiranih žutogrlih šumskih miševa (Apodemus flavicollis Melch. 1834) uzročnicima leptospiroze (Leptospira spp.) u šumi Žutica nedaleko Grada Ivanić-Grada, a dodatno zabrinjavaju i istovremene dvojne ili čak mnogostruke infekcije glodavaca sa više (2 – 4) različitih patogena utvrđene na više lokacija u Hrvatskoj.
Visoki postotoci prevalencija uzročnicima lajmske borelioze (37%), hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (16%) te krpeljnog meningoencefalitisa (4%) utvrđenog svojevremeno među populacijom šumarskih djelatnika, kao primjera ugrožene skupine, ukazuju na potrebu i mogućnost unapređenja sustava preventivne zaštite od zoonoza u Hrvatskoj.

Multidisciplinarni pristup te još intenzivnije umrežavanje i bliskija suradnja stručnjaka iz područja šumarstva, veterine, medicine i javnoga zdravstva, jedina otvara mogućnost pravovremenog informiranja javnosti, odnosno prevencije pojave i širenja bolesti.