Zoonotski potencijal rotavirusa

Dragan Brnić¹*, Ivana Šimić¹, Nina Krešić¹, Ines Škoko², Ivana Lojkić¹

¹ Odjel za virologiju, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, (*brnic@veinst.hr), ² Veterinarski zavod Split, Hrvatski veterinarski institut, Split

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2017.

Sažetak Literatura Abstract

Izvor: Zbornik, Veterinarski dani, Opatija, 2017.

▲

Sažetak

Rotavirusi, a posebno vrsta Rotavirus A (RVA), su široko rasprostranjeni uzročnici crijevnih infekcija visoke prevalencije i patogenosti u ljudi i različitih vrsti životinja.
Dokazi učestalog križanja evolucije humanih i životinjskih rotavirusa su do sada puno puta opisani. Međutim istraživanja životinjskih RVA sojeva znatno zaostaju za humanim, a naročito istraživanja sojeva podrijetlom od divljih životinja. Ovo predavanje će prikazati osvrt na dosadašnje spoznaje i smjer budućih istraživanja.

Rotavirusi (RV, porodica Reoviridae, rod Rotavirus) su virusi s dvolančanom RNA i jedni su od najvažnijih virusnih uzročnika crijevnih infekcija u različitih vrsti sisavaca i ptica širom svijeta (Estes i Kapikian, 2007). Rotavirus A (RVA) se smatra daleko najvažnijom vrstom zbog visoke prevalencije i patogenosti u ljudi i različitih vrsti životinja (Papp i sur., 2013). Primarni su uzrok akutnog proljeva u djece do pet godina starosti te se procjenjuje da godišnje uzrokuju 215.000 smrtnih slučajeva, uglavnom (preko 90%) u zemljama u razvoju (Tate i sur., 2016). I u zemljama s visokim higijenskim standardom RV uzrokuju znatan pobol koji često rezultira hospitalizacijom oboljelih (Hungerford i sur., 2016). Životinje također mogu biti zahvaćene, posebice telad i prasad (Midgley i sur., 2012) koji zajedno s kućnim ljubimcima (psima i mačkama) imaju ulogu rezervoara potencijalno zoonotskih sojeva rotavirusa (Martella i sur., 2010). Kao i mnogi crijevni virusi, rotavirusi su iznimno stabilni u okolišu što olakšava njihov prijenos između potencijalnih domaćina (Koopmans i Duizer, 2004; Steyer i sur., 2011) te može imati znatne reperkusije po okolišnu sigurnost vakcina (Moresco i sur. 2016).

Sekvenciranje cijelog genoma pruža dokaze o evolucijskom križanju humanih i životinjskih rotavirusa (Martella i sur., 2010). Međutim, istraživanje životinjskih sojeva rotavirusa značajno zaostaje; čak je 30 puta manje genotipiziranih sojeva RVA podrijetlom od goveda i 100 puta manje podrijetlom od svinja u usporedbi s humanim RVA (Papp i sur., 2013). Povrh toga, za naglasiti je iznimno slabu istraženost rotavirusa u divljih životinja (Ghosh i Kobayashi, 2014) unatoč činjenici da većina emergentnih zoonoza potječe od divljih životinja (Preston i sur., 2013) pa bi time njihov značaj mogao biti podcijenjen.

Potreba za sinkroniziranim nadzorom RVA sojeva u ljudi i životinja nedavno je prepoznata (Papp i sur., 2013; Tacharoenmuang i sur., 2015) te se usklađeno djelovanje veterinarske i humane medicine smatra nužnim (Midgley i sur., 2012). Štoviše, nedavna opsežna studija je ukazala na nedoumice o mogućim rezervoarima različitih genotipova RVA, njihovoj perzistenciji i vremenskoj varijabilnosti u okolišu i domaćinu (Hungerford i sur., 2016).

Mehanizmi koji doprinose širenju rotavirusa uključuju nakupljanje točkastih mutacija, rekombinaciju između segmenata, preraspodjelu i posebno preslagivanje (Martella i sur., 2010). Potonje doprinosi nastanku novih, emergentnih humano-animalnih sojeva (Martella i sur., 2010). Stoga je stalni nadzor životinjskih sojeva rotavirusa potreban kako bi se dobila točna slika o životinjskim rezervoarima koji u budućnosti mogu biti odgovorni za unos novih rotavirusa u ljudsku populaciju ili rotavirusnih gena u genetsku osnovu humanih sojeva (Midgley i sur., 2012).

Ovim predavanjem prikazat ćemo smjer budućih istraživanja i pri tome dati poseban naglasak na stanje u Republici Hrvatskoj. Uzimajući u obzir da je procijepljenost u Hrvatskoj ograničena na rizičnu populaciju (Tešović, 2012) i da su prijašnji podaci genotipiziranja RVA sojeva dostupni samo za ljude (Delogu i sur., 2013; Tcheremenskaia i sur., 2007; Vrdoljak i sur., 2016), osvrnut ćemo se na važnost provedbe usklađenog prostorno-vremenskog molekularnog epidemiološkog istraživanja sojeva RVA prisutnih u ekosustavu RH. Uz istraživanja tog tipa od iznimne je važnosti istaknuti potrebu kontinuiranog molekularnog nadzora rotavirusa, kako u ljudi tako i u životinja, osobito ukoliko se procijepljenost u Hrvatskoj proširi, što je istaknuto kao ključno za razumijevanje kratkoročnih i dugoročnih učinaka cijepljena na ekologiju rotavirusa (Martella i sur., 2010).

Literatura [… prikaži]

▲

Delogu, R., Lo Presti, A., Ruggeri, F.M., Cella, E., Giovanetti, M., Ciccozzi, M., Ljubin-Sternak, S., Bukovski-Simonoski, S., Lukic-Grlic, A., Ianiro, G., Fiore, L., 2013. Full-Genome Characterization of a G8P[8] Rotavirus That Emerged among Children with Diarrhea in Croatia in 2006. Journal of Clinical Microbiology 51, 1583-1588.
Estes, M.K., Kapikian, A.Z. 2007. Rotaviruses, In: Knipe, D.M., Howley, P.M., Griffin, D.E., Lamb, R.A., Martin, M.A., Roizman, B., Straus, S. E. (Editori) Fields Virology, 5th edn. Lippincott Williams & Wilkins/ Wolters Kluwer, Philadelphia, 1917-1974
Ghosh, S., Kobayashi, N., 2014. Exotic rotaviruses in animals and rotaviruses in exotic animals. Virus Disease 25, 158-172.
Hungerford, D., Vivancos, R., Read, J.M., Pitzer, V.E., Cunliffe, N., French, N., Iturriza-Gomara, M., 2016. In-season and out-of-season variation of rotavirus genotype distribution and age of infection across 12 European countries before the introduction of routine vaccination, 2007/08 to 2012/13. Euro surveillance 21(2):pii=30106.
Koopmans, M., Duizer, E., 2004. Foodborne viruses: an emerging problem. International Journal of Food Microbiology 90, 23-41.
Martella, V., Banyai, K., Matthijnssens, J., Buonavoglia, C., Ciarlet, M., 2010. Zoonotic aspects of rotaviruses. Veterinary microbiology 140, 246-255.
Midgley, S.E., Banyai, K., Buesa, J., Halaihel, N., Hjulsager, C.K., Jakab, F., Kaplon, J., Larsen, L.E., Monini, M., Poljsak-Prijatelj, M., Pothier, P., Ruggeri, F.M., Steyer, A., Koopmans, M., Bottiger, B., 2012. Diversity and zoonotic potential of rotaviruses in swine and cattle across Europe. Veterinary Microbiology 156, 238-245.
Papp, H., Laszlo, B., Jakab, F., Ganesh, B., De Grazia, S., Matthijnssens, J., Ciarlet, M., Martella, V., Banyai, K., 2013. Review of group A rotavirus strains reported in swine and cattle. Veterinary Microbiology 165, 190-199.
Preston, N.D., Daszak, P., Colwell, R.R., 2013. The human environment interface: applying ecosystem concepts to health. Current topics in microbiology and immunology 365, 83-100.
Steyer, A., Torkar, K.G., Gutierrez-Aguirre, I., Poljsak-Prijatelj, M., 2011. High prevalence of enteric viruses in untreated individual drinking water sources and surface water in Slovenia. International Journal of Hygene and Environmental Health 214, 392-398.
Tacharoenmuang, R., Komoto, S., Guntapong, R., Ide, T., Haga, K., Katayama, K., Kato, T., Ouchi, Y., Kurahashi, H., Tsuji, T., Sangkitporn, S., Taniguchi, K., 2015. Whole Genomic Analysis of an Unusual Human G6P[14] Rotavirus Strain Isolated from a Child with Diarrhea in Thailand: Evidence for Bovine-To-Human Interspecies Transmission and Reassortment Events. PLoS ONE 10, e0139381.
Tate, J.E., Burton, A.H., Boschi-Pinto, C., Parashar, U.D., 2016. Global, Regional, and National Estimates of Rotavirus Mortality in Children <5 Years of Age, 2000-2013. Clinical infectious diseases 62 Suppl 2, S96-S105. Tcheremenskaia, O., Marucci, G., De Petris, S., Ruggeri, F.M., Dovecar, D., Sternak, S.L., Matyasova, I., Dhimolea, M.K., Mladenova, Z., Fiore, L., Group, a.t.R.S., 2007. Molecular Epidemiology of Rotavirus in Central and Southeastern Europe. Journal of Clinical Microbiology 45, 2197-2204. Tešović, G., 2012. Childhood vaccinations in Croatia. Periodicum biologorum 114, 149-166. Vrdoljak, M., Papić, N., Gužvinec, M., Butić, I., Payer-Pal M., Hegeduš-Jungvirth, M., Tonkić, M., Krželj, V., Ivić, I., Tešović, G., 2016. The burden of acute rotavirus gastroenteritis in Croatian children–a multicenter prospective study on clinical characteristics and molecular epidemiology (2012–2014). In: 34 th Annual Meeting of the ESPID, Brighton, UK, 835-836.

▲

Zoonotic potential of rotaviruses

Dragan Brnić, Ivana Šimić, Nina Krešić, Ines Škoko, Ivana Lojkić, Croatian Veterinary Institute

Rotaviruses, especially the species Rotavirus A (RVA), are worldwide distributed enteric pathogens with high prevalence and pathogenicity in humans and variety of animals. The evidence for frequent intersections between the evolution of human and animal rotaviruses has been well documented. However the research on animal RVA strains is significantly lagging, especially on strains originating in wildlife. This presentation will give an overview on current knowledge and directions of future research.

Vezano uz rotaviruse:

Sažetak

Zoonotic potential of rotaviruses

Vezani sadržaji