Ivan Forgač, dr. med. vet.
predsjednik Hrvatske veterinarske komore
Danas u Hrvatskoj ne proizvodimo dovoljno hrane za prehranu stanovništva. Umjesto da se povećava poljoprivredna proizvodnja, odnosno da se poveća proizvodnja hrane, svjedoci smo svakodnevnog propadanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i tvrtki koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, posebice stočarstvom.
U sljedećoj tablici prikazani su neki podaci o stanju stočarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u 2015. godini, uspoređujući ih sa stanjem koje je bilo neposredno prije održavanja prethodnog Kongresa, odnosno 2011. godine.
Što se tiče govedarstva, bitno je napomenuti da se je u navedenom razdoblju, zbog otkupne cijene svježeg sirovog mlijeka najviše smanjivao broj mliječnih krava, broj isporučitelja mlijeka i ukupna proizvodnja mlijeka.
Iz navedenih podataka vidljivo je da se je u navedenom razdoblju smanjio broj goveda za 7%, dok se je istovremeno broj farmi, odnosno broj držatelja goveda smanjio se za 20%.
Broj krava 2011. godine iznosio je 206 000, 2015. godine imali smo 174 805 krava, odnosno njihov broj u navedenom razdoblju smanjio se je za 16%. Danas je broj krava ispod 170 000, svakodnevno obavljajući veterinarsku djelatnost u štalama svjedočimo da je trend smanjenja broja krava i dalje prisutan. Doduše, jedan dio nekadašnjih proizvođača mlijeka, preorijentirao se na tov junadi koji je u ovom trenutku isplativiji, no nažalost velik dio farmi i obiteljskih štala nakon izlučivanja krava ostaje prazan.
Također, vezano za proizvodnju mlijeka, važno je napomenuti da je 2011. godine bilo 17 366 isporučitelja mlijeka, dok ih je na kraju 2015. godine bilo svega 9 948, odnosno da se je njihov broj u promatranom razdoblju smanjio za 43%. Dok se gotovo u svim zemljama Europske unije, nakon ukidanja mliječnih kvota povećava proizvodnja mlijeka, u nas proizvodnja mlijeka pada, a značajno se povećava uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda. U promatranom razdoblju, između dva kongresa ukupna proizvodnja mlijeka pala je za 19%.
Broj ovaca 2011. godine iznosio je 686 071, 2015. godine imali smo 615 717 ovaca, odnosno njihov broj u navedenom razdoblju smanjio se je za 11%, dok se je istovremeno povećao broj držatelja ovaca.
Broj koza 2011. godine iznosio je 70 735, 2015. godine imali smo 73 835 ovaca, no bitno je napomenuti da navedeni brojevi nisu prikaz realnog povećanja broja koza. Prikazano povećanje broja koza posljedica je označavanja i registracije cjelokupne populacije koza nakon početka provedbe Programa kontrole i suzbijanja bruceloze.
Također, napominjem da smo 2015. godine imali 342320 pasa.
Uz navedene podatke o smanjenju broja životinja, bitno je napomenuti da je selo “mrtvo”, da nam mlade obitelji odlaze za poslom u zemlje članice EU, da na selu ostaje starije stanovništvo koje se nije u stanju baviti sa samim sobom, a kamoli ozbiljnom stočarskom proizvodnjom. Uz sve navedeno, uvažavajući prirodne resurse i sve pogodnosti za poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju hrane, moglo bi nam se dogoditi da hranu nećemo imati za koga proizvoditi, odnosno da je nećemo imati kome prodati.
Kao struka koja veterinarsku djelatnost u najvećoj mjeri obavlja na selu, s obzirom na navedeno, vrtimo se u krugu siromaštva na svim ruralnim područjima, pogotovo kada se radi o velikoj praksi.
Na prije navedenim brojčanim pokazateljima stanja stočarstva bazira se rad veterinarske struke. Ako se u budućnosti ništa ne promijeni, vezano za povećanje stočarske proizvodnje i proizvodnje hrane, u smislu postizanja samodostatnosti, pitanje je što nas kao struku čeka sutra.
Što se tiče veterinarske djelatnosti, u Registru Hrvatske veterinarske komore imamo oko 2200 aktivnih doktora veterinarske medicine.
Veterinarska djelatnost obavlja se u sklopu organizacija u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti te u tom smislu u Republici Hrvatskoj imamo:
- veterinarske stanice ► 60/211 ambulanti
- veterinarske ambulante ► 107
- veterinarske prakse ► 108
- veterinarske bolnice ► 2
- veterinarske klinike ► 2 + klinike Vet. fakulteta
- veterinarske službe ► 64
- ovlaštene veterinarske organizacije ► 133
- kontrolna tijela ► 51
Na početku privatizacije veterinarske struke koja je započela devedesetih godina, imali smo oko 120 veterinarskih stanica, sada ih imamo 60. Dio veterinarskih stanica se je s obzirom na promjenu legislative, preregistrirao u veterinarske ambulante, no nažalost zbog prije navedenih razloga jedan dio veterinarskih stanica je završio u stečaju.
Zadnjih dvadesetak godina konstantno se povećavao broj veterinarskih praksi, posebice u većim gradovima. Povećanje broja veterinarskih praksi dovelo je do toga da je konkurencija tjerala kolege na ulaganja u opremu i edukaciju, što je u konačnici dovelo do podizanja kvalitete pružanja usluga i profiliranja male prakse, posebice u većim gradovima. Također, važno je napomenuti da s obzirom na broj kućnih ljubimaca i platežnu moć njihovih posjednika, imamo relativno veliki broj ambulanti te da konkurencija dovodi do tog da se često smanjuju cijene usluga do tog nivoa da njima nije moguće pokrivati troškove materijala, čime se obezvrjeđuje rad i degradira struka u cjelini.
Zbog prije navedene situacije s velikim životinjama i stanjem u ruralnom prostoru, velika praksa je u procesu stagnacije. Zadnjih desetak godina, velika praksa najveći dio prihoda ostvaruje provedbom mjera javnih ovlasti koje se financiraju iz Državnog proračuna, točnije provedbom mjera kontrole bolesti životinja u cilju stjecanja statusa zdravlja stada za pojedine bolesti (TBC, bruceloza goveda, bruceloza ovaca i koza, enzootska leukoza, …). Stjecanje statusa stada za većinu bolesti je pri kraju te se postavlja pitanje kakva je sudbina veterinarskih organizacija u budućnosti.
Prihodi koji se ostvaruju provođenjem mjera javnih ovlasti, posebice provedbom mjera za stjecanje statusa stada slobodnih od pojedinih bolesti, iz godine u godinu sve su manji. Na žalost, moramo reći na našu sreću, pojavile su se nove bolesti, odnosno bolest kvrgave kože i bolest plavog jezika, na kojima će struka ipak nešto zaraditi, no za vakcinaciju životinja protiv navedenih bolesti angažiran je velik broj osoblja, cijene po kojima se obavlja vakcinacija su niske i u najvećem broju slučajeva, posebice na područjima s manjim brojem životinja, ne pokrivaju troškove provođenja mjera.
Važno je napomenuti da se tijekom zadnjih dvadesetak godina stočarska proizvodnja intenzivira, smanjuje se broj farmi dok se istovremeno povećava broj životinja na farmama, a postojeća legislativa omogućuje da pravne osobe koje se bave organiziranom stočarskom proizvodnjom imaju vlastitu veterinarsku službu. Napominjem da smo mi možda jedini u Europi, koji imamo veterinarsku službu kao oblik organizacije veterinarske djelatnosti.
Što se tiče velike prakse, zanima me što je s Planom i programom Ministarstva poljoprivrede, u kojem je stajalo da ćemo do 2020. godine doći na proizvodnju od 2,5 milijuna svinja i blizu 400 000 krava. U ime struke, u ovom trenutku izjavljujem da kao struka nećemo opstati ako se nešto ne poduzme na nivou države, ako se ne poveća stočni fond. Što se tiče proizvodnje hrane, s ovakvim pristupom nećemo biti konkurentni zapadu, a s druge strane moramo biti samodostatni.
Da bi kao veterinarske organizacije s kadrovima ostali u sustavu kontrole hrane životinjskog podrijetla, u skladu s EU legislativom, velik dio veterinarskih organizacija upustio je se u relativno zahtjevan i skup postupak akreditacije prema normi ISO HR 17020, da bi stekao status kontrolnog tijela.
Nažalost, Pravilnik o visini pristojbi i naknada za službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje, koji je mimo volje veterinarske struke 2009. godine donio tadašnji ministar Pankretić, većini kontrolnih tijela ne osigurava pokrivanje realnih troškova provođenja službenih kontrola. Želim napomenuti da je veterinar na liniji klanja u Njemačkoj plaćen 65 eura po satu, a u Hrvatskoj 13 eura i još postoje prigovori od strane subjekata u poslovanju s hranom koji su organizirani preko Hrvatske gospodarske komore, s kojom „ratujemo“ u donošenju novog Pravilnika, vezano za visinu pristojbi i naknada. Novi Pravilnik radi se duže vrijeme, pitanje je što će nam on donijeti.
Od trenutka donošenja Pravilnika do danas, nismo uspjeli regulirati normative i naknade za ante i post mortem preglede životinja na liniji klanja koji bi bili primjenjivi u našim objektima.
Pravilnik o visini naknada za službene kontrole “Narodne novine” broj 79/09 još uvijek je na snazi; to je nakaradno donesen Pravilnik koji je prihvatljiv samo za nekoliko većih veterinarskih organizacija, a za većinu veterinarskih organizacija, posebno one koje na svom području imaju manje objekte, a takvih je najviše, Pravilnik je neprihvatljiv. U odnosu na prethodni Pravilnik, da bi se udovoljilo subjektima u poslovanju hranom, Pravilnikom su neke naknade smanjene i do 60%, a većina kontrolnih tijela, odnosno struka je ostala na koljenima. Mnoge veterinarske organizacije na hrvatskoj obali, koje su se do stupanja na snagu navedenog Pravilnika bavile veterinarskim javnim zdravstvom, propale su i više se ne bave službenim kontrolama, počele su se baviti onim poslovima koji im se isplate, a neke su se počele baviti isključivo liječenjem malih životinja, tako da na tim područjima država ima problema s provedbom poslova javnih ovlasti u veterinarstvu.
Smatram da cijene veterinarskih usluga i sve ono što plaćaju gospodarski subjekti organizacijama u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti, nije razlog smanjenja konkurentnosti njihove proizvodnje, odnosno naših proizvoda. Razlog smanjenja njihove konkurentnosti treba tražiti negdje drugdje.
Također, ovdje želim istaknuti i konstantno smanjenje učestalosti službenih kontrola, i to bez ikakve osnove. Učestalost službenih kontrola se ne određuje na bazi kvalitetne analize rizika nego se podređuje količini novčanih sredstava. Zbog prihvaćanja minimalnih pristojbi koje subjekti u poslovanju uplaćuju u Državni proračun, sredstva za financiranje službenih kontrola nisu dostatna za kvalitetnu kontrolu hrane od polja do stola te se pod izgovorom ograničenih sredstava smanjuje učestalost službenih kontrola. Istovremeno, dok mi smanjujemo učestalost službenih kontrola povećava se broj “plutajućih goveda”, povećava se siva ekonomija u sferi prometa životinja, klanja životinja, proizvodnje i prometa proizvoda životinjskog podrijetla, a kontrole uvezene robe uopće ni nema. Jedan dio službenih kontrola preuzimaju državni inspektori. Ovdje želim istaknuti da još uvijek nije riješeno pitanje obavljanja službenih kontrola u objektima za maloprodaju mesa. Postavljam pitanje nazočnima tko je u zadnjih godinu dana kontrolirao mesnice i tko je odgovoran za prodaju mesa i mesnih proizvoda koji se prodaju u mesnicama.
S obzirom na navedeno, postavlja se pitanje funkcioniranja veterinarskih organizacija koje imaju status kontrolnog tijela, navedeno smanjenje cijena službenih kontrola i konstantno smanjenje učestalosti obavljanja službenih kontrola kontrolna tijela dovode do tog da od naknada za službene kontrole ne mogu pokriti sve troškove njihovog obavljanja.
Što se tiče edukacije doktora veterinarske medicine, napravljen je veliki iskorak u kvaliteti pružanja usluga.
Hrvatska veterinarska komora će u budućnosti, zajedno s Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane, veterinarskom inspekcijom, raditi na tome da se spriječi rad na crno, da se spriječi nekontrolirani promet veterinarskih lijekova i veterinarsko medicinskih proizvoda.
Koji su naši prioriteti do sljedećeg Kongresa?
Naši prioriteti su sljedeći:
- Izrada strategije veterinarstva.
Obzirom na navedeno stanje i problematiku, nužno je što prije izraditi strategiju veterinarstva, koja će definirati aktivnosti, mjere s ciljem rješavanja problematike te jačanje veterinarstva i veterinarske struke u cjelini. - Izrada novog zakonodavnog okvira koji će definirati najprimjereniji oblik ustroja veterinarske djelatnosti i uvjeta za njeno obavljanje.
S obzirom na prije navedenu problematiku i postojeći zakonodavni okvir koji regulira ustroj veterinarstva i veterinarske inspekcije, potrebno je pristupiti detaljnoj analizi postojećeg stanja te pristupiti izradi novog zakonodavnog okvira koji će definirati najprimjereniji oblik ustroja veterinarske djelatnosti i uvjeta za njeno obavljanje. - Postizanje razine kvalitete pružanja svih usluga u području veterinarske djelatnosti, razvijanje i unapređivanje sustava upravljanja kvalitetom.
Postojeći zakonodavni okvir određuje da sve veterinarske organizacije i veterinarske službe koje imaju javne ovlasti moraju imati uveden i implementiran sustav upravljanja kvalitetom, koji kontrolira Hrvatska veterinarska komora, najmanje jednom u tri godine. U tom smislu Komora je donijela Pravilnik koji regulira kontrolu sustava upravljanja kvalitetom te Program nadzora nad stručnim radom i kontrola sustava upravljanja kvalitetom. Trebamo još definirati financiranje tog dijela, i krenuti sa tim. Dobro bi bilo da sustav upravljanja kvalitetom postane obveza za sve organizacije u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti i na sve poslovne procese. Sada ga moraju imati samo ovlaštene veterinarske organizacije i to samo za poslove javnih ovlasti. - Program cjeloživotnog obrazovanja doktora veterinarske medicine.
Program cjeloživotnog obrazovanja doktora veterinarske medicine jedan je od naših najvećih prioriteta i na zadnjoj Skupštini donesen je novi Pravilnik o stručnom usavršavanju doktora veterinarske medicine.
Stručno usavršavanje mora se provoditi sustavno, da svaki veterinar kroz cjeloživotno obrazovanje unapređuje svoje znanje, vještine i kompetencije, tako da u svakodnevnom obavljanju svojih poslova na najvišem nivou primjenjuje najnovija znanstvena i tehnološka dostignuća struke.
Novi Pravilnik predviđa izradu godišnjeg plana stručnog usavršavanja. Program cjeloživotnog obrazovanja, koji će se provoditi kroz godišnje planove, mora biti koncipiran po područjima veterinarske djelatnosti – mala praksa i konji, velika praksa i farmske životinje, veterinarsko javno zdravstvo, sigurnost hrane i dobrobit životinja. - Jačanje ugleda veterinarske struke u društvu, poštivanje Kodeksa veterinarske etike i Kodeksa dobre veterinarske prakse.
Svaki djelatnik u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti u svakodnevnom obavljanju svojih poslova, svojim stručnim pristupom uz poštivanje navedenih Kodeksa mora doprinositi jačanju ugleda veterinarske struke u društvu.
Posebno apeliram na stručnost i etiku u odnosu kolege prema kolegi. - Jačanje uloge veterinarske struke u sustavu sigurnosti hrane.
Kontrolna tijela moraju biti baza provedbe sustava, integrirana u sustav veterinarske inspekcije.
Veterinarska struka mora dobiti značajniju ulogu u provedbi sustava sigurnosti hrane koristeći sve mogućnosti koje proizlaze iz “Uredbi higijenskog paketa”.
Učestalost službenih kontrola mora biti bazirana na relevantnoj analizi rizika te se mora provoditi u svim objektima i na subjektima u svim fazama proizvodnje i prometa hrane za životinje i hrane životinjskog podrijetla.
Naknada za službene kontrole mora pokrivati sve troškove provođenja službenih kontrola. - Rješavanje problematike prometa veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda.
Sada imamo situaciju da se svakodnevno smanjuje stočni fond, a da se s druge strane svakodnevno povećava broj otvorenih veterinarskih ljekarni.
U većini veterinarskih ljekarni nezakonito se prodaju veterinarski lijekovi, distribuiraju se leci kojima se nudi prodaja i dostava lijekova po cijeloj državi, lijekovi koji se izdaju na recept, izdaju se bez obavljenog kliničkog pregleda i postavljene dijagnoze. Postavlja se pitanje upotrebe veterinarskih lijekova i njihovih rezidua u proizvodima životinjskog podrijetla, koje svakodnevno jedemo. - Rješavanje zakonodavnih problema koji veterinarskoj struci onemogućavaju bavljenje poslom.
Ovdje ističem Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost obavezne DDD kao mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti pučanstva, koji veterinarima ne omogućuje da budu odgovorne osobe, odnosno voditelji poslova DDD mjera.
Na tu temu obavljen je razgovor sa sada već bivšim ministrom zdravstva koji nam je obećao promijeniti Pravilnik i naš prvi zadatak će biti ponovni odlazak u ministarstvo zdravstva gdje su dogovorene izmjene Pravilnika, u kojemu će stajati da veterinar može biti voditelj poslova sanitarne zaštite.
Osim navedenog Pravilnika, nužno je rješavanje i zakonodavnog okvira koji doktorima veterinarske medicine onemogućava obavljanje službenih kontrola zdravstvene ispravnosti i higijene hrane životinjskog podrijetla na razini maloprodaje, a što je regulirano Zakonom o sanitarnoj inspekciji te obavljanja službenih kontrola hrane sa znakom zaštićenog geografskog porijekla, oznakom izvornosti, oznakom tradicionalnog ugleda, a što je regulirano Zakonom o hrani.