Prof.dr.sc. Albert Marinculić
izvadak
Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.
Etiologija. […] Trihinele pojedinih vrsta morfološki se gotovo ne razlikuju pa se njihova identifikacija obavlja metodom lančane reakcije polimerazom.
Razvoj. […] Predilekcijska mjesta su uglavnom ošit, jezik, žvačno, trbušno i dišno mišićje […] .
Epizootiologija. Svinje se invadiraju proždiranjem sirovog svinjskog mesa ili pak mesom, odnosno lešinama divljih životinja. U žarištima se svinje često invadiraju i proždiranjem invadiranih štakora i miševa. Kanibalizam svinja pogoduje širenju invazije. Čovjek se najčešće zarazi konzumiranjem sirovog, sušenog ili termički nedovoljno obrađenog svinjskog mesa ili mesa divljači, odnosno mesnih prerađevina u kojima se nalaze žive ličinke.
Klinička slika. Prirodno invadirane životinje ne pokazuju nikakve kliničke znakove.
Dijagnostika. Postmortalna dijagnoza trihineloze u životinja postavlja se na temelju nalaza ličinki u sitnim komprimiranim odsječcima mesa (trihineloskopija) ili slobodnih ličinki u sedimentu prikupljenom nakon umjetne probave mesa. Za života se trihineloza u svinja, te rjeđe u drugih životinja, može dijagnosticirati temeljem nalaza specifičnih protutijela.
Liječenje. Trihineloza se u životinja ne liječi.
Profilaksa. Prema važećim zakonskim odredbama u Hrvatskoj, meso svih svinja i prijemljive divljači (divlja svinja i medvjed) mora biti pregledano na prisutnost trihinela metodom umjetne probave te, iznimno, i metodom trihineloskopije. Pretraga mesa propisanim metodama sprječava pojavu kliničke trihineloze u ljudi. U žarištima trihineloze treba pretražiti svinje na prisutnost protutijela, te one u kojih se ista dokažu treba neškodljivo ukloniti. Treba izbjegavati hranjenje svinja napojem koje sadržava sirovo meso. Na svinjogojskim farmama, obiteljskim gospodarstvima i u klaonicama treba redovito provoditi deratizaciju.
Javno zdravstvo. Trihineloza je u nas najvažnija zoonoza koja se suzbija po zakonu.
* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.
Autor teksta: prof.dr.sc. Albert Marinculić, dr.med.vet., Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja
