Hrvatski veterinarski institut i provedba veterinarske djelatnosti u Hrvatskoj

Izv prof. dr. sc. Boris Habrun
ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta

“Najveći dio velikih rekonstrukcija, opremanja i edukacija Hrvatskog veterinarskog instituta završeni su pred nekoliko godina. Pet godina prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju počeli smo sa obimnim rekonstrukcijama i opremanjima laboratorija i edukacijama ljudi da bi danas središnjica Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu bila uređena i vrhunski opremljena isto kao i podružnice u Rijeci, Splitu, Vinkovcima, Križevcima i Centar za peradarstvo koji je lociran u prostorijama Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zadnje investicije koje smo imali odnose se na uređenje sekcijskih dvorana u prostorijama Agroproteinke d.d. u Sesvetskom Kraljevcu, Garčinu, Grubišnom polju i Pazinu, zahvaljujući izuzetno dobroj suradnji sa Agroproteinkom d.d. Lešine se ne moraju dostavljati u Institut i Zavode koji su u centru grada. Time se svi programi vezani uz razudbe mogu neometano provoditi.

Nakon velikih investicija mislim da smo prepoznati kao dobar partner svima vama veterinarima na terenu, prvenstveno Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede. Sve inozemne inspekcije koje dolaze zadnjih godina gotovo da nemaju nikakvih primjedbi na naš rad. Daljnji razvoj Instituta ide kontinuirano i kad samo prikažem podatak da smo ove godine akreditirali novih 27 metoda od kojih je većina vrlo zahtjevnih potvrdnih metoda, to samo govori koliko se i dalje ulaže u edukaciju ljudi, opremu, a time u razvoj i dijagnostike i analitike.

Hrvatski veterinarski institut ima 17 nacionalnih referentnih laboratorija iz područja dijagnostike bolesti životinja i kontrole hrane i hrane za životinje koji se kontinuirano razvijaju, održavaju suradnju sa referalnim laboratorijima Europske unije, a također i educiraju zaposlenike službenih laboratorija u Hrvatskoj.

!Na kraju bih htio upozoriti i apelirati na činjenicu koja se ne tiče samo Hrvatskog veterinarskog instituta nego svih nas ovdje, a to je stalna devastaciji stočnog fonda. Drago mi je da je ministar g. Tolušić svjestan toga. Broj pretraga uzoraka vezanih uz Naredbu o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti kontinuirano pada. Broj uzoraka u hrvatskom veterinarskom institutu u 2016 godini pao je za 18,7% u odnosu na 2015. godinu. Prvih šest mjeseci 2017. u odnosu na 2016. broj pretraženih uzoraka u Hrvatskom veterinarskom institutu pao je za 22,8%.

Neću sada ulaziti duboko u analizu, možda je ove godine nešto uzrokovano i angažmanom kolega na terenu na cijepljenju bolesti plavog jezika i bolesti kvrgave kože, ali zapravo je pitanje i poziv i nama, a i svima vama ovdje, cijeloj struci, da moramo i sami raditi na tome da pokušamo spriječiti ovaj trend devastacije stočnog fonda u Hrvatskoj, jer ako se ovako nastavi, stvarno možemo svi razmišljati što ćemo raditi za nekoliko godina. Kao ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta tu samo mogu reći: da, napravili smo stvarno izvanrednu nadogradnju, napravili smo institut koji je ravan zapadnoeuropskim, ali ako nam se baza urušava – čemu sve to?
!Mislim da je veliki zadatak cijele struke, reći ću poglavito Hrvatske veterinarske komore, Veterinarskog fakulteta, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane i Hrvatskog veterinarskog instituta, a i svih veterinarskih organizacija, da vidimo koliko mi tu možemo doprinijeti, koliko mi tu možemo biti agresivni sa dobrim idejama prema Ministarstvu poljoprivrede jer svakodnevno susrećem kolege koji donose naše uzorke na Institut, čujem da im se na terenu farme praktički zatvaraju preko noći pred očima. Evo, to stavljam kao pitanje svima nama da dobro razmislimo što možemo doprinijeti, koliko možemo doprinijeti da idućih godina budemo imali što raditi.

---