Emergencija i re-emergencija zaraznih bolesti životinja u Hrvatskoj 2025. godine – izazovi, pouke i smjernice za budućnost

Prof. dr. sc. Ljubo Barbić, dr. med. vet., prof. dr. sc. Vladimir Stevanović, dr. med. vet., akademik Josip Madić, dr. med. vet.
Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Heinzelova 55, 10000 Zagreb
E-pošta: ljubo.barbic@vef.unizg.hr

“Tijekom 2025. godine u fokusu javnosti su mnogobrojne zarazne bolesti životinja koje su se pojavile ili prijetile pojavom u Republici Hrvatskoj (RH). Od siječnja 2025. godine i potvrde slinavke i šapa u Njemačkoj te kuge malih preživača u Mađarskoj, bilo je jasno da je pred nama izazovna godina. Kasnija zabrinutost zbog širenja boginja ovaca i koza te globalne situacije s influencom ptica i bolesti kvrgave kože predstavljala je dodatne izazove koji su srećom uspješno prevladavani tako da su navedene bolesti do danas ostale samo ozbiljno upozorenje i prijetnja. Međutim, nije sve ostalo samo na prijetnjama. Tako je pojava bedrenice i prvih slučajeva afričke svinjske kuge u srpnju 2025. bila uvod u zahtjevno razdoblje za veterinarsku struku koje je dodatno naglašeno pojavom, po prvi put, dva nova serotipa virusa bolesti plavog jezika. Uz sve navedeno izazov struci i pažnju javnosti uzrokovala je potvrda salmoneloze na velikim farmama nesilica tako da neke druge bolesti, poput primjerice oboljenja ljudi i akutnih infekcija životinja uzrokovanih virusom Zapadnog Nila nisu niti dolazile u fokus.

Kompleksnost i zahtjevnost epizootiološke situacije zaraznih bolesti životinja tijekom 2025. godine nije neočekivana nego samo nastavak intenziviranja trenda emergencije i re-emergencije zaraznih bolesti, a pojedine situacije s kojima smo se sretali jasan signal i upozorenje da je potrebno preispitati i unaprijediti postojeći sustav. Temeljem jasno uočenih slabosti u provedbi svih aktivnosti, nameće se žurna obveza djelovanja u četiri područja ukoliko želimo imati učinkovitiji i zadovoljavajući odgovor u budućnosti.

Prvo je zasigurno unaprijeđenje rada i reorganizacija veterinarske službe. Poteškoće s nedostatnim brojem stručnjaka, uvjetima u kojima rade kao i dvostrukog upravljanja kriznim situacijama moraju biti prevladane u najkraćem roku kako bi unaprijedili mogući odgovor na sadašnje i predstojeće izazove.

Drugo područje je poštivanje načela zakonitosti u stočarstvu kako bi mjere suzbijanja uopće mogle biti planirane, a što je praktično nemoguće u uvjetima velikog broja ilegalno držanih životinja, najčešće u uzgojima u kojima se ne poštivaju elementarne biosigurnosne pretpostavke također propisane zakonima.

Veliku zabrinutost izaziva i jačanje nepovjerenja javnosti i nepoštivanja struke što otežava provedbu nužnih mjera i predstavlja sve veći izazov, ali i osobno pogađa stručnjake uključene u njihovu provedbu.

Posljednje, i ne najmanje važno, jest da kompleksni izazovi s kojima se surećemo ove godine nisu iznimka nego dio rastućeg trenda. Stoga oni zahtjevaju kompleksan odgovor koji podrazumijeva institucionaliziranu i obvezujuću suradnju različitih struka kroz stvarnu implementaciju pristupa „Jedno zdravlje“, ali i njegovo dodatno proširenje kroz uključenost i podršku svih struktura društva.

Bez premošćivanja uočenih slabosti i žurnog unaprijeđenja sustava, a pod pritiskom globalnih trendova emergencije zaraznih bolesti, pitanje je trenutka kada ćemo doći do točke u kojoj ćemo svi zajedno morati priznati da s postojećim kapacitetima, načinom i uvjetima rada, okružjem te izostankom međusobnog povjerenja, pune podrške i suradnje više nismo u mogućnosti odgovoriti na izazove emergencije ili re-emergencije neke u tom trenutku aktualne zarazne bolesti.

Ključne riječi: emergencija, re-emergencija, zarazne bolesti životinja, sustav nadzora i suzbijanja, “Jedno zdravlje”