Specifičnosti liječenja egzotičnih životinja

Maja Lukač

Dr. sc. Maja LUKAČ, Dipl. ECZM (Wildlife Population Health), docentica, Zavod za bolesti peradi s Klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Veterinarska medicina razlikuje se od humane upravo zbog činjenice da se veterinar u svakodnevnom poslu susreće s brojnim vrstama životinja od kojih svaka ima svoje specifičnosti vezane uz biologiju i ekologiju vrste, anatomiju, fiziologiju i specifične bolesti od kojih mnoge imaju i zoonotski potencijal. S obzirom na to da posljednjih dvadesetak godina Hrvatska bilježi pozitivan trend u držanju egzotičnih životinja kao kućnih ljubimaca, pred veterinare se postavlja novi izazov – pružanje adekvatne veterinarske skrbi za brojne manje poznate vrste životinja. Osim pasa i mačaka danas su redoviti pacijenti klinika za male životinje i razne vrste egzotičnih ptica, gmazova, vodozemaca, malih sisavaca, a u posljednje vrijeme i primata.

Kako se egotične životinje vrlo često nabavljaju iz pomodnosti, a da se vlasnik prethodno ne educira o adekvatnom načinu držanja i prehrane pojedine vrste, brojne bolesti egzotičnih životinja proizlaze upravo iz pogrešaka u njihovu držanju i hranjenju.
Upravo bi zbog toga veterinari koji se odluče baviti egzotičnim životinjama trebali biti educirani u području biologije i ekologije brojnih vrsta egzotičnih životinja i tom dijelu veterinarske brige posvetiti više vremena nego samoj dijagnostici i liječenju problema. Smatra se da je pri prvom susretu s vlasnikom egzotične životinje minimalno 40 minuta potrebno posvetiti savjetima o adekvatnom smještaju i hranidbi kako bi se ispravile eventualne pogreške i životinji osigurao kvalitetan život u zatočeništvu kao i adekvatna veterinarska skrb. Savjetovanje vlasnika tek je prvi korak u obradi egzotičnog pacijenta. Nakon njega životinju treba detaljno pregledati i obaviti dijagnostičke zahvate. Manipulacija egzotičnim životinjama vrlo je specifična, razlikuje se od vrste do vrste, i često zna biti kompleksna, osobito kada je riječ o vrlo malim i stresu sklonim jedinkama, ili pak vrlo velikim i snažnim životinjama. Kako bi se pregledom i dijagnostičkim postupcima donijela pravilna dijagnoza, kliničar treba biti upoznat s brojnim specifičnostima ne samo pojedinih skupina egzotičnih životinja nego i s individualnim osobitostima svake pojedine vrste unutar skupina. Osim odgovarajućeg mjesta primjene lijeka, što znatno varira od skupine do skupine egzota, treba znati i koji su lijekovi učinkoviti, a koji mogu biti štetni s obzirom na fiziološke specifičnosti egzotičnih životinja. I kao da sve nabrojeno nije dovoljno, s novim vrstama životinja dolaze i brojne zarazne bolesti od kojih neke mogu imati i zoonotski potencijal ili, u najmanju ruku, uzrokovati znatne gubitke u većoj kolekciji životinja.

Budući da su u današnje vrijeme egzotične životinje zastupljene gotovo u jednakom broju kao i ostali kućni ljubimci, njihovo bi liječenje trebalo biti sastavni dio svake veterinarske klinike, a uz kontinuirano ulaganje u znanje ovaj aspekt veterinarske medicine može znatno pridonjeti afirmaciji svake veterinarske prakse.