Marija Berendika1, Marijana Sokolović1, Gabrijela Krivec2
1Hrvatski veterinarski institut, Centar za peradarstvo, Zagreb, Hrvatska
2Prilaz Gjure Deželića 16, Zagreb, Hrvatska
SažetakUvodNačin razmnožavanja i podjela kokcidijaKlinički simptomi i postavljanje dijagnozeSuzbijanje i liječenjeRezidue kokcidiostatikaZaključakLiteraturaSummary
Autor za korespodenciju: Marija Berendika, dipl. ing. preh. teh., Centar za peradarstvo, Hrvatski veterinarski institut, Henizelova 55, 10000 Zagreb, Hrvatska; Tel.: +385 (0)1 2441-394; Faks: +385 (0)1 2441-396; e-mail: berendika.m@gmail.com
Sažetak
N ajdostupniji i najjeftiniji izvor proteina životinjskog podrijetla za ljude su meso i jaja peradi. Zbog masovne proizvodnje ovih namirnica, a u svrhu sprječavanja širenja raznih zaraznih i nametničkih bolesti u uzgoju peradi, koriste se različiti veterinarsko-medicinski proizvodi u koje pripadaju i antikokcidijska sredstva. Upotreba tih sredstava propisana je važećim zakonskim propisima u zemljama Europske Unije. I najmanja oštećenja crijeva mogu utjecati na rast i konverziju hrane u peradi ugrožavajući uzgoj. Pri uzgoju nesilica, za razliku od tovnih pilića, poželjne su blage invazije kokcidijama zbog poticanja aktivnog imuniteta. Ako takva imunost nije postignuta postoji opasnost obolijevanja životinja i nastanak znatnih ekonomskih šteta uzrokovanih kokcidiozom.
Ključne riječi: kokcidioza, kokcidiostatici, Eimeria, hrana za životinje, feces
Uvod
Način razmnožavanja i podjela kokcidija
Kokcidije iz roda Eimeria specifične su za svog nosioca kao i za dijelove probavnog sustava u kojima se razvijaju (crijeva i cekum). Razvoju oocista pogoduje toplina, prisutnost kisika, vlažnost tla i stelje, sporuliraju već za dan-dva i tako postanu invazivne.
Razvojni ciklus Eimeria možemo podijeliti na dva stadija, egzogeni i endogeni stadij. U egzogenom stadiju, koji se odvija u vanjskom okolišu, oociste sporuliraju kroz 48-72 sata pri temperaturi od 25-30 °C. U endogenom stadiju, koji se odvija u probavnom traktu peradi nakon ingestije sporuliranih oocista (putem hrane, vode ili stelje zagađene fecesom), dolazi do njihovog nespolnog umnažanja, a kasnije i do spolnog. Tijekom ovih ciklusa razmnožavanja dolazi do značajnijih oštećenja stanica probavnog sustava. Endogeni razvoj traje 4-7 dana nakon čega započinje masovno izlučivanje oocista u fecesu koje traje idućih nekoliko dana te se može naći i od 100 do 300000 oocista po gramu fecesa. Kod patogenih vrsta E. tenella i E. necatrix, najteže promjene nastaju još u doba multiple diobe, što se obično dogodi 4-5 dana nakon invazije. Iako nije potreban posrednik za razvitak Eimeria spp., oociste se mogu širiti mehaničkim putem, kontaminiranom opremom, ali i mnogim životinjama, insektima, divljim pticama i prašinom. Općenito, oociste se smatraju otpornima na različite okolišne uvjete i dezinficijense, a vrijeme preživljavanja ovisi o uvjetima u kojima se nalaze. Oociste mogu preživjeti nekoliko tjedana pod optimalnim uvjetima, ali vrlo brzo ugibaju ako su izložene visokim temperaturama ili suši (Reyna i sur., 1982.; Sharman i sur., 2010.), u vlažnoj stelji mogu preživjeti i do dvije godine (McDougald, 2008.; Fröhlich i sur., 2013.; Gerhold, 2014.).
Opisano je devet vrsta kokcidija u peradi: Eimeria acervulina, Eimeria brunetti, Eimeria maxima, Eimeria mitis, Eimeria necatrix, Eimeria tenella, Eimeria mivati, Eimeria hagani i Eimeria praecox, a razlikovati ih se može prema morfologiji oocista i mjestu kolonizacije crijeva, kao i prema izgledu lezija koje uzrokuje pojedina vrsta.
E. tenella uzrokuje promjene u slijepim crijevima. E. necatrix najpatogenija je kokcidija tankog crijeva u peradi, a nastanjuje srednju trećinu tankog crijeva i očituje se u proširenju tog dijela crijeva. E. acervulina, E. mivati, E. maxima i E. brunetti obično dolaze u starijeg podmladka i slabije su patogene, mogu uzrokovati proljev, anemiju i smanjen prirast. U slučaju jakih invazija E. maxima i E. brunetti mogu uzrokovati i uginuća. Promjene uzrokovane vrstama E. acervulina i E. mivati ograničene su na područje prve trećine tankog crijeva, E. maxima srednji dio, a E. brunetti zadnji dio do rektuma. E. mitis uzrokuje promjene u donjem dijelu tankog crijeva (McDougald, 2008.; Iacob i Duma, 2009.; Gerhold, 2014.).
S ekonomskog stajališta kokcidioza je jedna od najznačajnih parazitskih bolesti u peradarskoj proizvodnji. Prema nekim istraživanjima smatra se da ekonomski trošak pojave kokcidioze u uzgoju peradi iznosi 0,023 EUR-a po kilogramu tjelesne težine, odnosno najmanje 2,3 bilijuna EUR-a godišnje na razini svjetske peradarske proizvodnje. Kako je u toj procjeni gotovo 70% troškova povezano sa subkliničkim oblicima kokcidioze, potreba kontrole i pravodobne dijagnoze je neophodna (Williams, 1999.; Sørenson i sur., 2006.; Waldenstedt, 2004.). Navedeno je od osobite ekonomske važnosti s obzirom na to da se jaja i meso peradi smatraju najdostupnijim i najjeftinijim izvorom proteina za ljude te je poizvodnja ovih namirnica u svijetu velikih razmjera (FAO, 2013.).
Klinički simptomi i postavljanje dijagnoze
Kokcidioza se može pojaviti u bilo koje vrste peradi i u bilo kojoj vrsti nastambe. Prema tijeku bolest može biti akutna (uglavnom u mladih životinja) ili subakutna i kronična (redovito u starijih životinja). Klinički simptomi ovise o vrsti uzročnika, jačini invazije te o otpornosti i zdravstvenom stanju životinje. U slučaju unosa malog broja oocista bolest uglavnom ima blage simptome (subklinička kokcidioza) i često prođe neprimjetno. Pritom dolazi do razvoja imunosti u životinja koja je specifična za određenu vrstu kokcidija.
Uz navedeno pojavljuju se i gubitak apetita, slabost, nakostriješenost perja, pospanost i anemija. Do uginuća dolazi kroz 2-3 dana nakon pojave prvih simptoma. Smrtnost može iznositi i više od 50%. Pilići koji prežive stječu imunitet, ali ostaju kržljavi. Tek izleženi pilići obično imaju visoke količine antitijela, ali to ne ograničava podložnost zarazi.
Izbijanje kokcidioze nastaje oko 3-6 tjedana starosti, a rijetko su primijećene u pilića mlađih od 3 tjedna (McDougald, 2008.; Chapman, 2009.). Propadanjem stanica sluznice tankog crijeva koje su odgovorne za probavu dolazi do nemogućnosti upijanja hranjivih tvari i vode iz crijeva.
Navedeno oštećenje tkiva i promjene u funkciji probavnog trakta može rezultirati nastankom sekundarnih bakterijskih infekcija patogenim vrstama kao što su bakterija Clostridium perfringens koja uzrokuje nekrotični enteritis i bakterijama iz roda Salmonella spp. (Arakawa i sur., 1981.; Williams i sur., 2003.; McDougald, 2008.; Verleyen, 2010.).
Dijagnoza se za života može postaviti na osnovi epizootioloških podataka, kliničkog nalaza (krvav proljev u pilića) i nalaza većeg broja oocista u fecesu. Pouzdanija je postmortalna dijagnoza postavljena na osnovi patoanatomske i patohistološke pretrage te nalaza razvojnih stadija kokcidija u odgovarajućim dijelovima probavnog trakta.
Rutinsko određivanje vrsta Eimeria provodi se ocjenom lezija, ljestvicom od 0, +1, +2, +3 i +4, u cilju određivanja jačine invazije kokcidioze kao i za procjenu djelotvornosti korištenih kokcidiostatika (Long i Joyner, 1984.; Conway i McKenzie, 2007.). Mikroskopskom analizom razmaza sadržaja crijeva ili fecesa može se potvrditi prisutnost infekcije kokcidijima, ali se ne može potvrditi klinička kokcidioza.
Kokcidioza bi trebala biti potvrđena ako su lezije puno ozbiljnije.
Suzbijanje i liječenje
Zbog potencijalne mogućnosti masovne invazije kokcidija s neželjenim ekonomskim gubicima u proizvodnji, u uzgoju podmladka u matičnih jata i nesilica primjenjuje se kontinuirana medikamentna profilaksa. Budući da su mladi pilići osjetljiviji od odraslih važno ih je odvojeno uzgajati.
Uvjeti u nastambama u kojima se uzgaja perad od velike su važnosti i za zdravlje same peradi i za uspješnu kontrolu kokcidioze i ostalih bolesti, a odnose se na temperaturu, optimalno suhu stelju, ventilaciju, prisutnost fecesa, gustoću nasaljenosti peradi u peradnjaku, rasvjetu, ispravne pojilice i hranilice. Temperature izvan prihvatljivog raspona nepovoljno utječu na konzumaciju hrane, a tako i na konzumaciju antikokcidijskih sredstava. U idealnim uvjetima temperaturu u nastambama bi trebalo održavati oko 33 °C do 38 °C pri useljavanju pilića i smanjivati ju za 3 °C svaki tjedan dok se ne postigne temperatura od 21 °C oko šest tjedana. Tamo gdje je zbog klimatskih uvjeta teško ili nemoguće održavati temperature blizu idealnih, ventilacija i dobra izolacija nastambe su neophodne (Arbor Acres Farm, 1988.; Keshavarz, 1990.; Charles i Walker, 2002.; Donald, 2003.; Czarick i Lacy, 2004.). Kontinuiranom opskrbom svježeg zraka uklanja se vlaga koju proizvodi perad i vlaga iz fecesa te time onemogućava nastanak para amonijaka u zraku.
Stelja ne smije biti prevlažna, a ni presuha te se smatra da je optimalna vlažnost stelje 20%-25% vode. Ako je prevlažna (25%-30% vode) stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj kokcidija i plijesni, a ako je presuha dolazi do dizanja prašine, što pogoduje nastanku i širenju bolesti. Prije useljavanja novog jata obvezno je temeljito čišćenje i dezinfekcija peradnjaka.
Kokcidiostatici se u hrani koriste u proizvodnji tovnih pilića tijekom cijelog proizvodnog razdoblja (osim nekoliko zadnjih dana prije klanja i obrade), kao i u prva 3-4 mjeseca uzgoja podmladka matičnih jata i nesilica. Prehrana peradi, odnosno kvaliteta i sastav hrane (pravilan omjer proteina, vitamina, minerala, energije i sl.) izravno utječu na uspješnost i troškove proizvodnje, a time osiguravaju nesmetano djelovanje kokcidiostatika. Liječenje kokcidioze uspješno je samo u najranijem stadiju bolesti.
Antikokcidijske tvari koje se najčešće primjenjuju u hrani za perad pripadaju skupini ionofornih antibiotika, iako na tržištu postoji velik izbor antikokcidijskih sredstava koja se dijele u dvije skupine: kokcidiocidna sredstva i kokcidiostatici.
Kokcidiocidna sredstva uništavaju sporozoite i time sprječavaju invaziju ne dopuštajući stvaranje aktivnog imuniteta. U tu skupinu pripadaju ionoforni antibiotici: monensin, salinomicin, lasalocid, narasin, maduramicin i semduramicin. Budući da se nakon duže primjene u kokcidija može stvoriti otpornost, za njezinu odgodu preporučuje se planska primjena antikokcidijskih pripravaka te izmjena nakon nekoliko turnusa uzgoja tovnih pilića (tzv. switch-program) ili tijekom jednog tovnog turnusa (tzv. shuttle-program).
Kokcidiostatici čine drugu skupinu antikokcidijskih sredstava. Njihova glavna svrha je poticanje razvoja aktivnog imuniteta i sprječavanje patogenog djelovanja shizonata djelujući na njihove kasnije razvojne stadije. Njihovim kasnijim isključivanjem iz hrane perad će aktivno stečenom otpornošću odolijevati izbijanju kokcidioze (Vermeulen i sur., 2001.; McDougald, 2008.).
Neke antikokcidijske tvari imaju i kokcidiocidnu i kokcidiostatku ulogu, npr. robenidin.
Razvoj prirodne imunosti u tretiranih ptica ovisi o vrsti antikokcidijskog sredstva i broju kokcidija kojima su životinje izložene tijekom prvih šest do sedam tjedana rasta.
Međutim, i u najpovoljnijim uvjetima potpuna imunost u ptica stječe se tek u sedmom tjednu života (Chapman, 1999.).
U novije vrijeme sve češće se upotrebljavaju i cjepiva koja sadrže kombinacije različitih sojeva Eimeria. U slučaju vakcinacije ptice je potrebno redovito kontrolirati kako bi se sa sigurnošću znalo da je došlo do stjecanja zaštitne imunosti. U slučaju izlaganja životinja većem broju kokcidija prije razvoja potpune imunosti vakcinirano jato potrebno je dodatno tretirati antikokcidijskim sredstvima u vodi (npr. sulfakvinoksilin i toltrazuril). Kod primjene cjepiva također treba obratiti pozornost na potrebe pilenki za vitaminima A, D, E i K budući da reakcija životinja na E. acervulina i E. maxima može nepovoljno utjecati na njihovu apsorpciju iz hrane (Hofacre, 2003.). Neka od cjepiva koja su dostupna na hrvatskom tržištu su Livacox Q (Genera) – sadrži atenuirane linije oocista E. tenella, E. acervulina, E. maxima i E. necatrix, za aktivnu imunizaciju i sprječavanje kokcidioze pilića u uzgoju (budući roditelji lakih i teških linija i buduće nesilice konzumnih jaja) i Livacox T (Genera) – sadrži atenuirane linije oocista E. tenella, E. acervulina i E. maxima, za sprječavanje kokcidioze tovnih pilića. Prema navodima proizvođača, kod obje vrste ovih cjepiva imunost se razvija 10-14 dana nakon cijepljenja, tj. nakon 2-3 razvojna ciklusa kookcidija i traje doživotno za vrste kokcidija koje cjepivo sadržava. Paracox-5 (Schering-Plough Animal Health) – sadrži atenuirane oociste E. acervulina, E. maxima, E. mitis i E. tenella, Baycox Oral 2,5% (KVP, Pharma-und Veterinär-Produkte GmbH) i drugo (tablica 1.).
. 
Rezidue kokcidiostatika
Gospodarski subjekti koji proizvode hranu za životinje mogu unutar jednog pogona proizvoditi više vrsta hrane s velikom vjerojatnošću da se različite vrste proizvoda proizvode jedna iza druge na istoj proizvodnoj liniji. U tom slučaju može se dogoditi da tragovi jednog proizvoda završe u početnom dijelu proizvodnje drugog. Takva vrsta unakrsnog onečišćenja postaje problem ako, primjerice, kokcidiostatici završe u hrani za životinje za koju primjena kokcidiostatika nije dopuštena, a to bi moglo imati za posljedicu potencijalni rizik za zdravlje tih životinja kao i prisutnost tih tvari u hrani životinjskog podrijetla i putem lanca prehrane dospjeti u ljudski organizam i tako ugroziti njegovo zdravlje (Dorne i sur., 2013.). S ciljem zaštite zdravlja ljudi, Uredbom Komisije (EZ) br. 124/2009 propisane su najviše dopuštene količine kokcidiostatika i histomonostatika u hrani za: narasin, salinomicin natrij, monenzin natrij, semduramicin, robenidin, dekokvinat i halofuginon, dok su vrijednosti za lasalocid natrij, maduramicin, nikarbazin i diklazuril nadopunjene Uredbom Komisije (EZ) br. 610/2012 (tablica 2.). Najveće dopuštene količine moraju se stalno prilagođavati kada nova znanstvena i tehnička dostignuća na to ukazuju.
. 
U Republici Hrvatskoj postoji Državni program monitoringa rezidua (DPMG) zadaća kojega je monitoring rezidua u živim životinjama i proizvodima koje su isključivo hrvatskog podrijetla. U DPMR-u se pregledavaju dvije osnovne skupine tvari: rezidue – u najvećem dijelu odnose se na ostatke veterinarsko-medicinskih proizvoda odnosno pesticide i kontaminanti – teški metali, mikotoksini, pesticidi i dr. Hrana koja sadrži rezidue ili kontaminante u količini većoj od dopuštene smatra se zdravstveno neispravnom te se ne smije koristiti.
Uz spomenute analize hrane i hrane životinjskog podrijetla na rezidue kokcidiostatika potrebno je analizirati i hranu kojoj je propisana odgovarajuća količina kokcidiostatika za pojedine vrste i dobne kategorije životinja.
U Laboratorijima Centra za peradarstvo analizirana je hrana s propisanom količinom kokcidiostatika (hrana za životinje, premiksi), ali i prisutnost rezidua kokcidostatika u hrani za životinje u kojoj oni nisu dozvoljeni.
Od ukupnog broja analiziranih uzoraka u 2013. g. i 2014. g. 5,33% uzoraka nije zadovoljilo zakonski propisane količine kokcidiostatika u hrani za životinje. Najčešći kokcidiostatici prisutnost kojih se određivala u dostavljenim uzorcima su: salinomicin natrij, monenzin, lasalocid, narasin i maduramicin. Uzorci koji nisu zadovoljili odnosili su se najvećim dijelom na početnu smjesu za tov pilića koja je bila deklarirana da sadrži kokcidiostatik, a analizom nije utvrđena prisutnost kokcidiostatika u količini koja se preporučuje za sprječavanja pojave kliničke slike kokcidioze u tovnih pilića. Svi ispitani uzorci na prisutnost rezidua kokcidiostatika bili su ispod zakonski propisane količine (tablica 2.).
Zaključak
Kokcidioza je značajna bolest u peradarstvu ne samo zbog potencijalnog obolijevanja životinja i rizika za zdravlje ljudi, nego i zbog ekonomskih šteta do kojih može doći u uzgoju peradi. Već spomenuta raširenost uzročnika čimbenik je koji je nužno kontrolirati te primijeniti sve dostupne mjere dobre proizvođačke prakse kako bi se mogućnost pojave ove bolesti svela na minimum. Uz navedeno, osobitu pozornost treba posvetiti i proizvodnji hrane i hrane za životinje, što se postiže uporabom kvalitetnih sirovina, pravilnom pripremom i kontrolom hrane i dodataka hrani za životinje.
Navedenim postupcima smanjit će se rizik nastanka kokcidioze i nepovoljnih učinaka za zdravlje životinja i neposredno za zdravlje ljudi.
Literatura [… prikaži]
USE OF COCCIDIOSTATICS IN POULTRY
Summary
E ggs and poultry meat are considered as the best protein source for humans because of price and availability. Various
veterinary drugs including anticoccidials are used in intensive production of these products, as well as to avoid the spread of
zoonoses and parasitic diseases in poultry production. Use of these compounds has been regulated by the current European
Union Directive. Even a minor intestinal damage can influence growth characteristics and feed conversion in poultry,
resulting in poor production performance. In contrast to broilers, mild invasion with coccidia is considered favorable for
development of active immunity in hens. If such immunity is not developed, there is a potential for development of diseases and great economic losses due to coccidiosis.
Key words: coccidiosis, coccidiostatics, Eimeria, animal feed, feces