Mjesto i uloga veterinarskih tehničara u suvremenom veterinarstvu

Damir Agičić¹, Petar Džaja², Krešimir Severin², Anđelko Gašpar^3
1 Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb
² Zavod za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski Fakultet Zagreb,
³ Hrvatska veterinarska komora, Zagreb

Izvor: Zbornik radova 6. HRVATSKI VETERINARSKI KONGRES

Sažetak

Veterinarski tehničari su kao struka propisani Zakonom o veterinarstvu. Njime je određen opseg poslova koje smiju obavljati. Odredba nije u cijelosti usklađena sa Uredbom 854/2004. Velika je razlika u ovlastima obavljanja poslova tehničkih kadrova u zdravstvu i veterinarstvu iako su veoma sličnog srednjoškolskog obrazovanja.

---

Ključne riječi: veterinarski tehničar, zahvat, pravni položaj, zdravstveni tehničar

Uvod

Zakonska osnova

Veterinarski tehničari su kao djelatnici tehničkog profila veterinarske struke propisani člankom 126. Zakona o veterinarstvu (NN RH 82/13, 148/13). Obavljaju poslove tehničke naravi kao što su: umjetno osjemenjivanje, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju te higijeničarske i druge poslove veterinarstva koji nisu sadržani u odredbi stavka 2. članka 126., i to po nalogu veterinara i prema pravilima struke.
Njihovo upošljavanje u svim veterinarskim organizacijama je propisano PRAVILNIKOM o uvjetima kojima moraju udovoljavati veterinarske organizacije, veterinarska praksa i veterinarska služba u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti (NN RH 103/13) što i nije problem.

Članak 43. Pravlnika propisuje da sve veterinarske organizacije moraju imati uposlenog veterinarskog tehničara i to

1. Veterinarska služba … jednog veterinarskog tehničara.
2. Opća veterinarska praksa … veterinarskog tehničara.
3. Specijalistička veterinarska praksa … te jednog veterinarskog tehničara.
4. Područna veterinarska ambulanta … te veterinarskog tehničara.
5. Veterinarska ambulanta … te veterinarskog tehničara.
6. Veterinarska ambulanta u sjedištu stanice … te veterinarskog tehničara.
7. Veterinarska bolnica … najmanje jednog veterinarskog tehničara …
8. Veterinarska klinika … te veterinarskog tehničara.
9. Centar za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje … te veterinarskog tehničara.

Kako našeg tehničara vide službe za zapošljavanje koje kažu:
Opis poslova

• Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, u provođenju postupaka prevencije (sprečavanja) širenja zaraznih bolesti životinja te u različitim postupcima uzgoja životinja. Neke jednostavnije poslove veterinarski tehničar obavlja samostalno, ali po uputi koju je dobio od veterinara. Prilikom utvrđivanja bolesti, veterinarski tehničar može provoditi jednostavnije preglede životinja i laboratorijske pretrage.
• Nakon što veterinar utvrdi o kakvoj je bolesti riječ i odredi način liječenja, veterinarski tehničar može primjenjivati terapiju – npr. davati lijekove, čistiti i povijati rane i sl. Veterinarski tehničar pomaže i u kirurškim zahvatima koje izvodi veterinar.
• Veterinarski tehničar pomaže ili, po veterinarovoj uputi, sam cijepi životinje i daje im sredstva za čišćenje od crijevnih i drugih nametnika.
• Znatan dio poslova veterinara i veterinarskog tehničara odnosi se na unapređenje i poboljšanje uzgoja životinja. Da bi se poboljšale pojedine karakteristike uzgajanih životinja, provodi se umjetno osjemenjivanje ili pak kastriranje. Veterinarski tehničar pomaže veterinaru pri umjetnom osjemenjivanju, porođaju i kastriranju životinja, a dio tih poslova može obavljati i samostalno.
• Osim toga, veterinarski tehničar može upućivati uzgajivače i timaritelje životinja u načine uzgoja i brigu o zdravlju životinja. Veterinarski tehničar priprema i održava veterinarske instrumente te vodi dio administrativnih poslova u veterinarskoj ambulanti.

O radnim uvjetima

• Veterinarski tehničari rade u veterinarskim ambulantama, veterinarskim klinikama, a dio poslova mogu obavljati i u laboratoriju. Međutim, vrlo često moraju poslove obavljati izvan veterinarskih ambulanti i u lošim uvjetima: u stajama i drugim životinjskim nastambama, na otvorenom, po udaljenim seoskim imanjima – bez obzira na vremenske prilike. Radno vrijeme može uključivati dežurstva i rad nedjeljama i blagdanima. Rad veterinarskog tehničara fizički je naporan. On mora držati životinju koja se odupire, a često radi u neprikladnu položaju. Veterinarski tehničar izložen je zarazama i ozljedama – ugrizima, ogrebotinama, udarcima i ubodima.

Poželjne osobine

• Za obavljanje poslova veterinarskog tehničara potrebna je dobra tjelesna kondicija, opća i osobito ručna spretnost i brzina, dobro zdravlje i emocionalna stabilnost. Veterinarski tehničar mora imati zadovoljavajući vid, sluh i osjet dodira. Poslove veterinarskog tehničara ne može obavljati osoba koja se boji životinja ili ne može gledati krv i ozljede, kao ni osoba koja je gadljiva.

Osposobljavanje

• Školovanje za zanimanje veterinarskog tehničara provodi se u 11 srednjih škola u Hrvatskoj. Školovanje traje četiri godine. U škole za veterinarske tehničare mogu se upisati osobe koje su završile osnovnu školu, a za upis su, osim općeg uspjeha, važne i ocjene iz hrvatskog jezika, matematike, fizike, kemije i biologije. Nakon završetka srednje škole veterinarski tehničari mogu nastaviti studij na veterinarskom fakultetu ili kojem drugom srodnom fakultetu.

U vrijeme pisanja ovoga izlaganja, utvrđena je potreba za kadrovima profila “veterinarski tehničar” na svega dva mjesta i to u Garešnici, općina Garešnica i u Vukovaru, grad Vukovar, (ali bez zasnivanja radnog odnosa). Dakle, perspektiva upošljavanja baš i nije sjajna što i ne čudi uz ovolika silna ograničenja koja smo si sami propisali.

Zakonska ograničenja

Poteškoća nastaje kad tehničarima treba dati što da rade. Postoje velika ograničenja u poslovima koje bi tehničari smjeli obaviti u hrvatskom veterinarstvu. Slijedeći problem je što je samo dio ograničenja propisan, a dio ograničenja dio inspektora si pretpostavlja da postoje iako za njih nema zakonske podloge. Tako je zakonom propisano da veterinarski tehničari u Hrvatskoj ne bi smjeli raditi slijedeće poslove:

• postavljanje dijagnoze, određivanje terapije, liječenje, kirurške, porodiljske i druge zahvate na životinjama, promet VMP, veterinarski pregled i kontrolu te druge poslove veterinarskoga javnog zdravstva

Naizgled, ove odredbe imaju punoga smisla, ali samo na prvi pogled. Pravne činjenice, na koje nismo navikli previše gledati na poslovima veterinarstva, kažu da su ovakve odredbe pravno dvojbene, nespretne, ali i stručno restriktivne bez stvarne potrebe jer:

• Aplikacija lijeka po uputi veterinara JESTE “liječenje”
• Pomoć pri porođaju uz nadzor veterinara JESTE “porodiljski zahvat”
• Asistencija pri kirurškom zahvatu JESTE “kirurški zahvat”
• Prodati u maloprodaji VMP pod nadzorom veterinara JESTE formalno i “promet VMP”!
• Tehnička priprema umjetne probave u klaonicama JESTE dio “veterinarskog javnog zdravstva”.

Povremeno se u stvarnom životu javljaju sporne situacije koje mnogi tumače na svoj način. Tako se događa da neki inspektori tumače kao “samostalno liječenje” i odlazak drugoga dana na provođenje terapije po uputi veterinara jer je tada tehničar bio sam na gospodarstvu. Oko pomaganja pri porodu i pripreme rodilje od strane tehničara dok veterinar dođe na mjesto vodili su se i sudski sporovi. Neki inspektori prigovaraju čak i tomu da se tehničaru ostavi šivanje rane poslije obavljenog carskog reza i niz graničnih slučajeva. Priprema operacionog polja bezuvjetno je dio kirurškog zahvata, a oprema propisu tehničar ne bi smio raditi na „kirurškom zahvatu“? Mi, veterinari još nekako na to i gledamo kroz „veterinarske naočale“, ali kada dođe do suda i kad se u naše zakonodavstvo umiješaju pravnici, oni hladno i strukovno čitaju propise pa se mnogi inspektori neugodno iznenade na sudovima.

Svi ovi problemi nastaju zbog dugogodišnjeg restriktivnog odnosa prema tehničkoj sastavnici veterinarske struke, veoma nefleksibilnog tumačenja inspektora pa i neskrivene radosti pojedinih izvršitelja upravnog tijela kad na taj način protumači neki čisto tehnički veterinarski zahvat. Dakle, gdje počinje tehnički dio zahvata moralo bi biti jasnije zakonski riješeno ili propis mora biti puno fleksibilniji prema okvirima za rad tehničara veterinarske struke.

Iz naše prakse

Posebno je zanimljivo odrediti mjesto veterinarskih tehničara u provedbi naređenih mjera. Cijepljenje životinje nekom vakcinom definitivno nije liječenje, nije niti veterinarsko javno zdravstvo, a niti je koji od drugih zahvata navedenih u spomenutom stavku 2. članka 126. Zašto se onda inzistira da neko banalno cjepivo mora aplicirati veterinar sa licencom ili čak još i ovlašteni veterinar kad je cijepljenje čisto jednostavni tehnički zahvat?
Primjerice tuberkulinizacija. Ako ponovo pročitamo odredbe Zakona o veterinarstvu nećemo naći zapreke da tehničar ošiša mjesto aplikacije, izmjeri nabor i aplicira tuberkulin te upiše podatke u listu. Izvedbenoi, to je identičan postupak kao da je izmjerio temperaturu toplomjerom. U ovom slučaju očitava vrijednost temperature na termometarskoj skali, a u drugom slučaju očitava vrijednosti na kutimetru. Vidinu temperature upisuje u listu ili priopćava veterinaru, a tako i debljinu kožnog napora upisuje u protokol (ili priopćava veterinaru). Dakle, razlike u tehničkom dijelu nema.
Svi smo svjedoci disonantnog tumačenja u stvarnom životu pa i sudskih procesa protiv veterinarskih organizacija, a pojedini inspektori sudski procesuiraju slučajeve čak i kad je veterinar prisutan na gospodarstvu i kad samo upisuje podatke koje mu kazuje veterinarski tehničar. Isto tako svima nama je još dobro u sjećanju kad smo kao školska djeca svi bili tuberkulinizirani i vrlo dobro se sjećamo da je to uvijek radila medicinska sestra i to nam je i onda i danas normalno.

Program suzbijanja tuberkuloze u goveda u jednom svom dijelu dosta napredno navodi:
Za provedbu tuberkulinizacije odgovorni su ovlašteni veterinari veterinarskih organizacija i veterinarske službe koji, na osnovu odobrenja od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, imaju pravo pristupa i unosa podataka u TBG računalnu aplikaciju.
Za točnost, vjerodostojnost i ažurnost podataka u TBG aplikaciji odgovoran je ovlašteni veterinar čije je ime navedeno uz podatke upisane u sustav.

Posve je u redu i stručno prihvatljivo da je ovlašteni veterinar odgovoran za provedbu cijele akcije, da je odgovoran za upisivanje u aplikaciju i dodjelu statusa stada, ali sam tehnički zahvat tuberkulinizacije prema sadašnjim propisima može napraviti veterinarski tehničar, odnosno, da budem precizan – nije izrjekom zabranjeno. Ali se praktički ipak sankcionira.

Poseban problem predstavlja, u tom dijelu neusklađeni, Naputak o načinu provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju od 01. travnja do 31. prosinca 2016. godine (NN RH 47/16) koji u stavku 5. točke 2. Dodatka I. navodi odredbu da cijepljenje pasa protiv bjesnoće može obaviti samo ovlašteni veterinar. Čak ne ni veterinar bez ovlasti, ali sa licencom? Pitajmo se, kakvu to sliku o našem Veterinarskom fakultetu ima zakonodavac kad mladom doktoru veterinarske medicine izričito prijeći tako banalan zahvat kao što je cijepljenje psa protiv bjesnoće? Očito, zuakonodavac drži da Veterinarski fakultet stvara kadar nedovoljno obučen i nesposoban čak i da cijepi psa protiv bjesnoće! Gledano očima odvjetnika, propis nižeg ranga, a to je naputak – u pravilu neobvezujući propis, smije samo pojašnjavati nešto propisano propisom višeg ranga (naredba), a nikako ne smije derogirati odredbe propisano propisom visokog ranga kao što je Zakon (konkretno – o veterinarstvu).

Potreba je da ukažemo na još jednu pravnu nedosljednost ovog dijela zakona jer u citiranom stavku 2. članka 126. Zakona o veterinarstvu navedeno je što sve smiju raditi veterinari, odnosno ne smiju raditi tehničari. Tako je navedeno da samo veterinari smiju raditi “kirurške, porodiljske i druge zahvate na životinjama”. Što su to “drugi zahvati na životinjama” ostaje mala stručna misterija ili je to danak neiskustvu? Naime, pravna znanost jako nerado stavlja u propise takve općenite i neodređene termine kao što je ovaj.

Usporedba sa EU zakonodavstvom

Ovakav pravni položaj veterinarskih tehničara posebno naglašava usporedba sa položajem u Europskom zakonodavstvu. Ako tehničari ne smiju raditi poslove veterinarskog javnog zdravstva kako eksplicitno piše u Zakonu o veterinarstvu, što je sa tzv. mesopregledačima iz članka 2. stavak 1. točka h. UREDBE (EZ) br. 854/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi koji glasi:

• (h) „službeni pomoćnik” znači osoba koja je u skladu s ovom Uredbom kvalificirana djelovati u tom svojstvu, koju je imenovalo nadležno tijelo i koja radi pod nadzorom i odgovornošću službenog veterinara;

Europsko zakonodavstvo propisalo je jasne okvire koje mora ispuniti osoba koja može obavljati poslove mesopregledača.

Poglavlje IV. B. Uredbe 854/2004.

---

SLUŽBENI POMOĆNICI

1. Jedino one osobe koje su završile izobrazbu i položile ispit u skladu sa sljedećim zahtjevima nadležno tijelo može imenovati službenim pomoćnicima.
2. Nadležno tijelo brine o provedbi ispita. Da bi mogli pristupiti ispitu, kandidati moraju dokazati da su završili:
   (a) najmanje 500 sati teoretske izobrazbe i najmanje 400 sati praktične izobrazbe iz područja koja su navedena u stavku 5.;
   i
   (b) dodatnu izobrazbu koja je potrebna da bi službeni pomoćnici mogli stručno obavljati svoje dužnosti.
3. Praktična izobrazba iz stavka 2. točke (a) mora se odvijati u klaonicama i rasjekavaonicama pod nadzorom službenog veterinara te na gospodarstvima i u drugim odgovarajućim objektima.
4. Izobrazba i ispiti moraju se u prvom redu odnositi na crveno meso i meso peradi. Međutim, osobe koje su završile izobrazbu u jednom od ova dva područja te položile odgovarajući ispit trebaju proći jedino skraćenu izobrazbu da bi polagale ispit iz drugog područja. Izobrazba i ispiti trebaju se, prema potrebi, odnositi na slobodnoživuću divljač, divljač iz uzgoja i dvojezupce.
5. Izobrazba za službene pomoćnike mora obuhvaćati sljedeća područja, a ispitima se moraju potvrditi stečena znanja iz tih područja:
   (a) vezano za poljoprivredna gospodarstva:
   I. teoretski dio:
   • upoznatost s organizacijom poljoprivredne industrije, metodama proizvodnje, međunarodnom trgovinom itd.,
   • dobra praksa u stočarstvu,
   • temeljno znanje o bolestima, naročito o zoonozama – virusima, bakterijama, parazitima itd.,
   • praćenje bolesti, uporaba lijekova i cjepiva, testiranje na rezidue,
   • higijenska i zdravstvena kontrola,
   • dobrobit životinja na gospodarstvu i tijekom prijevoza,
   • zahtjevi zaštite okoliša – u zgradama, na poljoprivrednim gospodarstvima i općenito,
   • bitni zakoni, propisi i administrativne odredbe,
   • interesi potrošača i kontrola kakvoće;

   II. praktični dio:

   • posjeti različitim vrstama poljoprivrednih gospodarstava u kojima se primjenjuju različite uzgojne metode, HR 03/Sv. 10 Službeni list Europske unije 55, itd.

Što je sve u srednjoškolskom programu za profil veterinarski tehničar?

Službeni pomoćnici zakonito mogu biti bez nadzora ovlaštenog veterinara na klaonici za vrijeme klanja jer imaju prilično velike ovlasti pa čak i ante mortem i post mortem pregled na liniji klanja (u jednom dijelu), dok naš propis izrjekom zabranjuje rad veterinarskim tehničarima na poslovima javnog zdravstva ma kakvu imali dodatnu edukaciju. Ovime je naš Zakon o veterinarstvu u tom dijelu protivan Uredbi 854/2004 te će ovu pravnu nesukladnost trebati uskoro ispraviti.
Do tada, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane treba donijeti provedbene mjere iz članka 18. Uredbe 854./2004. kako bi se propisala Pravila o sadržaju testova za službene veterinare i službene pomoćnike.

Razlika medicinskih i veterinarskih tehničara

Promatrajući položaj i ovlasti te radne uvjete naših veterinarskih tehničara, neminovno nam se nameće potreba da ih usporedimo sa najbližim stručnjacima tehničkog profila, a to su medicinski tehničari. Slične su obrazovne razine i sličnog praktičnog iskustva nakon završetka školovanja. No, zdravstveno zakonodavstvo ipak svojim tehničarima daje dostojnije mjesto, bolje uvjete i dopušta im bitno šire angažiranje. Svjedoci smo da su na području Zagreba nedavno uveli čak i posebnu hitnu pomoć na motociklima za brzo djelovanje. Tom prilikom je prim. dr. sc. Dubravko Huljev iz Nastavnog zavoda za HMP izjavio
„… Objašnjavajući provedbu tog pilot projekta, prim. dr. sc. Dubravko Huljev je kazao kako predviđaju uvođenje jednog motocikla s educiranim medicinskim tehničarom koji će hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu pružati do studenoga, tijekom dana, od 7 do 19 sati…”
Jasno da to obavljaju dodatno educirani medicinski tehničari. Ali oni idu na pozive kod pacijenata koji su u najtežem stanju i to posve sami. Bez liječnika. Da bi pomogli takvom pacijentu, ipak moraju postaviti barem neku vrstu dijagnoze, moraju okvirno utvrditi zbog čega je pacijent u kritičnom stanju te prema tome odrediti terapiju. S punim povjerenjem medicinskom tehničkom osoblju se dopuštaju veoma složeni zahvati pa čak i dijagnostika u hitnim slučajevima.

Veterinarski tehničari

Za to vrijeme, veterinarstvo svoje tehničare propisom sputava da rade što manje stručnih, a što više pomoćnih poslova. Kontrolom propisa, poneki od inspektora se s posebnim žarom bave isljeđivanjem posjednika o tome tko je što učinio u štali, što je učinio veterinar, a što tehničar kako bi samo mogli sudski procesuirati svoju struku.
Sjetimo se svojih tehničara jako brzo kad se dogodi neka epizootija i kad trebaju obaviti lavovski dio posla tehničke naravi na suzbijanju zaraza. Pošto trebamo brzo djelovati u takvim trenucima, zažmire ti isti inspektori, pa onda nema problema da obavljaju eutanaziju životinja nad kojima se provodi mjera – samo neka se posao brzo obavi.
O broju zahvata koje može raditi medicinsko tehničko osoblje ne treba trošiti riječi: između ostaloga, tu su aplikacija i očitavanje reakcije alergena, cijepljenja, dijagnostika….
Posebno na području hitne medicine propisano je za tehničko medicinsko osoblje slijedeće:Oprema:
Tlakomjer, stetoskop, džepna baterijska svjetiljka, škare

U usporedbi sa poslovima koji su dopušteni veterinarskim tehničarima, zdravstveni tehničari u humanoj medicini kao da su u sferi visoke znanosti i posebnog ugleda unutar struke.
Dok se zdravstvo koristi tehničkim osobljem na najbolji mogući način te ih oprema i za ozbiljne zahvate, što svakako jeste samostalan pristup životno ugroženoj osobi, veterinarstvo na svoje tehničare gleda s podozrenjem.
Humana medicina i zdravstvo dopušta bez ikakve velike rasprave da medicinski tehničar – zakonski pandan veterinarskom tehničaru, obavlja i dijagnostiku najtežih stanja vitalne ugroženosti pacijenata, a mi smo “praviji od pravih” i po starom sistemu siječemo granu na kojoj sjedimo.
Posve bespotrebno i gotovo strukovno samoubilački ograničavamo do krajnjeg besmisla područje rada veterinarskih tehničara.

Zaključak

• Naša struka dobije veoma kvalitetne mlade kadrove iz strukovne škole što je neosporna činjenica. Mladi su to kadrovi željni djelovanja i rada u struci, puni elana i stručno veoma perspektivni.
• Po uzoru na humano zdravstvo, moramo zakonski suvremeno urediti položaj i prava tehničara na novi način.
• Trebamo osmisliti program te ih dodatno educirati tako da budu sposobni i za najsloženije tehničke zahvate kako bi mogli odgovoriti suvremenim izazovima koji stoje pred veterinarskom strukom, a sve to omogućiti pozitivnim zakonodavstvom
• Posebno ih treba uvesti u administrativne poslove kao što je provedba VPGa kao i da samostalno obavljaju i dijagnostičke postupke kao što je tuberkulinizacija.
• Imamo veoma kvalitetne, stručne i odgovorne veterinarske tehničare koji sada rade “prigušeno” ispod svojih sposobnosti jer ih u svemu sputava Zakon
• Veterinarske organizacije su u neprilici jer ih arhaični pravilnik propisuje kao obavezni stručni profil u svakoj od njih, a Zakon im stoji kao kugla oko nogu.
• Stoga, propišimo obrazovanje veterinarskih tehničara da mogu odgovoriti suvremenim potrebama, ali i EU propisima kao što je Uredba 884.
• Pod tim uvjetima, oni imaju svoje mjesto u veterinarskim organizacijama koje će ih rado primiti na posao, a ne da se odškolovani veterinarski tehničari dokvalificiraju za pseće frizeraje.
• Prostora ima i za naš Fakultet koji treba organizirati tečajeve na kojima bi se zakonito osposobili za veliki dio poslova koji im je sada bespotrebno zabranjen.

Damir Agičić, Petar Džaja, Krešimir Severin, Anđelko Gašpar

THE PLACE AND ROLE OF VETERINARY TECHNICIANS IN MODERN VETERINARY MEDICINE

Abstract

---

Veterinary technicians, as a profession, are regulated by the Veterinary Act which determines the scope of activities they may perform. The Act is not in full compliance with EU Regulation 854/2004. There is a big difference in jurisdiction between technical personnel in health and in veterinary medicine although they have similar secondary education.
Key words: veterinary technician, operation/medical procedure, status, health technician