Što moramo znati o bolestima ovaca i koza uzrokovanih praživotinjama?

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

▲

Uvod

Praživotinje ili protozoi su sveprisutni jednostanični organizmi, od kojih je do danas opisano preko 65 000 vrsta. Mnogi se pojavljuju ili kao slobodno živući oblici ili kao bezopasni stanovnici probavnog sustava crijeva, ali njihov broj uključuje i neke uzročnike globalno najvažnijih bolesti ljudi i životinja. U preživača redovito nalazimo veliki broj protozoa u predželucima i crijevima, od kojih je velika većina potpuno bezopasna, ali i one koji uzrokuju bolesti. Treba spomenuti da neki mogu biti opasni i za čovjeka. Najznačajnije bolesti koje uzrokuju protozoi u ovaca i koza su kokcidioza, toksoplazmoza, giardioza, kriptosporidioza i babezioza. Kokcidioza, kriptosporidioza i giardioza se očituje uglavnom proljevom u podmatka. Toksoplazmoza u ovaca i koza uzrokuje pobačaje dok se babezioza očituje izraženom slabokrvnosti i malaksalosti, a potom i uginućem.

▲

Kokcidioza i giardioza – česti uzroci proljeva u janjadi i jaradi

Kokcidioza ovaca i koza je vrlo rasprostranjena parazitska bolest i u našim uzgojima od koje uglavnom boluje pomladak. Uzrokovana je protozoima iz roda Eimeria koji žive unutar stanica sluznice crijeva. Razaraju stanice svojim potomstvom koje potom napada druge stanice što dovodi do vrlo teških ozljeda koje se očituju proljevom, katkada i s primjesama krvi. Brzo se unutar crijeva umnažaju pa se u laboratoriju u samo jednom gramu može pronaći u tisućama.
Rezultat njihova razvoja u crijevu su tzv. oociste, oblici koji su sposobni dugo preživjeti u okolišu i odgovorni su za zarazu. Ova bolest je česta u većim stadima i često se istovremeno javlja u velikog broja janjadi i jaradi. Zaraza se redovito pojavljuje u uvjetima velike napućenosti.
Najčešće se pojavljuje u janjadi i jaradi u dobi od četiri do osam tjedana iako nisu rijetke ni pojave u mlađoj dobi. Najčešći znakovi bolesti su dugotrajan proljev, izmetom zaprljano runo, gubitak teka i bolan trbuh. Bolest prati i veoma spori prirast. Ako se ne prepozna pravovremeno i ne liječi, nastupa teško stanje gubitka tekućine zbog čega su i učestala uginuća. Ukoliko se pravovremeno ne reagira, može uzrokovati velike gubitke. Vrlo je važno ne oklijevati i odmah zatražiti pomoć veterinara. Veterinar će uginule životinje proslijediti na razudbu. Sakupiti će i uzorke izmeta te uputiti u specijalizirani laboratorij. Po dobivenom nalazu će započeti s liječenjem. Prikladnim zoohigijenski uvjetima se može spriječiti izbijanje bolesti. Podmladak treba držati na suhoj stelji i onemogućiti boravak s odraslim životinjama koje najčešće u izmetu izlučuju oociste, a ne pokazuju znakove bolesti.

Pred janjenje i jarenje, nastambe te posude za hranjenje i napajanje treba temeljito očistiti kako bi se uklonio sav organski materijal, a zatim dezinficirati učinkovitim dezinficijensom (onaj koji ima naznačeni učinak na oociste). Na pašnjacima se opasnost smanjuje redovitim prelaskom na čistu ispašu i izbjegavanjem pašnjaka na kojima se napasivao pomladak u prethodnoj sezoni. Za sazrijevanje oocisti potrebna je visoka vlaga zato je neobično važno držati podmladak na suhoj stelji. Kokcidije su za svaku vrstu životinje strogo specifične pa tako kokcidije ovaca nisu opasne za koze i obratno. Janjad i jarad koja su posisala sav kolostrum su u manjoj opasnosti od ove bolesti.

Giardioza je uzrokovana giardijama (bičašima) koji nastanjuju površinu sluznice crijeva. Sa svojim tzv. ventralnim diskom oštećuje stanice što ima za posljedicu i pojavu dugotrajnog proljeva. U nas je zabilježena značajna učestalost koja se kreće od 20%-25% stada. Na farmama gdje je prisutna, gotovo su sve životinje zaražene.

Bolest predstavlja problem u nešto starije janjadi i jaradi (od četiri do šest mjeseci).
Pored proljeva u životinja se uočava gubitak težine pa čak i uginuće. Životinje se zaražavaju tzv. cistama koje izlaze izmetom i veoma dugo preživljavaju u vlažnom tlu. Osim kliničkih znakova temeljem kojih se posumnja na bolest uzročnik se dokazuje pretragom izmeta i to nalazom cisti nakon čega se pristupa liječenju.

▲

Toksoplazmoza i kriptosporidioza – opasne zoonoze

Toksoplazmoza ovaca i koza je i u svjetskim razmjerima najčešći uzrok pobačaja i velikih ekonomskih gubitaka. Nasele se u posteljici gdje potiču upalu što dovodi do smrti ploda. Najveća je opasnost ako se zaraza dogodi na početku bređosti. Kasnijom zarazom ne dolazi do pobačaja, no ipak pomladak i dalje ostaje zaražen pa predstavlja opasnost za ljude koji konzumiraju nedovoljno kuhanu ili pečenu janjetinu. U životinja koje nisu bređe, parazit ne uzrokuje vidljive kliničke znakove. Pomori uzrokovani ovim parazitom su zabilježeni i u brojnih divljih životinja pa čak i onih koje žive u moru poput morskih vidri, dupina i beluga. Ova značajna bolest uzrokovana je protozoonom Toxoplasma gondii. Uzročnik toksoplazmoze je osobito opasan za trudnice jer prelazi u plod i može uzrokovati pobačaj kao i malformacije. Razvoj parazita započinje u tankom crijevu mačke, jedinom konačnom nositelju. Mačka se zarazi prethodno zaraženim glodavcem ili pticom. Rezultat razvoja u njezinu crijevu su tzv. oociste koje možemo naći u izmetu i to u milijunima.

Upravo su te oociste zarazne za ostale toplokrvne životinje i čovjeka. Ovce su osobito osjetljive i dovoljno je svega dvjestotinjak pa da nastane pobačaj. Ovca i koza se zaraze slučajnim unošenjem oocisti iz kojih se u crijevu oslobađaju toksoplazme koje brzo prodru u krv i prošire se po cijelom tijelu. Nakon što prepoznaju obranu organizma, mijenjaju svoju naviku pa se počinju sporije umnažati. U ovakvom obliku preživljavaju veoma dugo. Vrlo često se nasele i u mozgu zbog čega neke životinje i ljudi mijenjaju svoj način ponašanja.

Držanje životinja unutar nastambi ne sprječava zarazu s obzirom da postoji mogućnost kontakta s mačkama ili pak njihovim izmetom. Osobito je važno zaštititi hranu i onemogućiti pristup mačkama. Za sprječavanje zaraze u ljudi preporuča se temeljito pranje ruku nakon kontakta s mačjim izmetom. Velika je opasnost u konzumiranju nedovoljno termički obrađenog mesa. Zbog moguće kontaminacije svakako se preporuča i temeljito pranje povrća i voća koje je moglo biti onečišćeno mačjim izmetom. Trudnice i osobe oslabljene imunosti su glavne rizične skupine koje bi svakako trebale izbjegavati kontakt s ovcama i kozama u vrijeme janjenja i jarenja. Danas je poznato da toksoplazme utječu na ponašanje i životne navike. Postoje brojni dokazi o utjecaju toksoplazmi na funkcije mozga kako u životinja tako i ljudi. Zaraženi glodavci se ne plaše mačke, naprotiv posebno ih privlači njihova mokraća. Slična zapažanja su zabilježena i u ljudi u kojih je dokazana povezanost s nekim oblicima shizofrenije, opsesivno – kompulzivnim poremećajem, nefatalnim samoubojstvima i prometnim nesrećama. Naime, toksoplazme u mozgu luče velike količine enzima potrebnih za stvaranje dopamina (tzv. hormona sreće) koji utječu na ponašanje, ali i oduzimaju aminokiseline s kojima se stvara serotonin što rezultira pasivnošću žrtve.

Kriptosporidiozu uzrokuje praživotinja Cryptosporidium koja je manja i od bakterije te nastanjuje površne dijelove stanice crijeva u kojima se vrlo brzo umnaža. U organizam ulazi unošenjem zaražene vode i hrane, najčešće povrća i jagodičastog voća, ali i uzročnikom kontaminiranog mlijeka. Jednom kad se nađe u stanici, brzo se umnaža i oslobađa crijevnim sadržajem u okoliš u obliku tzv. oociste koja je odmah sposobna za zarazu. Za naglasiti je da ih je dovoljno samo nekoliko da uzrokuju bolest. U vodi i okolišu može mjesecima preživjeti. Preživljava i u moru pa su tako zabilježene epidemije i nakon uživanja morskih plodova.

Nakon što se praživotinja nastani u površnim crijevnim stanicama onemogućava apsorpciju hranjivih tvari i vode što rezultira snažnim proljevom kako u ljudi tako i u životinja. U potpuno zdravih organizama i ljudi proljev potraje i tjedan dana do samoizlječenja. Bolest se u podmladka očituje snažnim proljevom koji za otprilike tjedan dana prestaje u zdravih životinja. Za naglasiti je da je proljevom izbačeni crijevni sadržaj izuzetno zarazan i za ljude. U svega jednom gramu se može pronaći i milijun oocisti pa je tako u brojnim europskim državama to prepoznato kao značajna opasnost te se životinje s proljevom drže u karanteni osobito nakon što se dokaže uzročnik.

Kako kriptosporidiozu u teladi, janjadi i jaradi uzrokuje zoonotska vrsta Cryptosporidium parvum (najčešći uzročnik epidemija u svijetu) vrlo je važno pri pojavi proljeva u podmlatka zatražiti veterinarsku pomoć. Uzimajući u obzir potencijalnu opasnost osobito za imunosuprimirane osobe (oboljele od imunodeficijentnih sindroma, pod terapijom teških alergijskih stanja i pripremama za transplantaciju) važno je pridržavati se strogih načela higijene, korištenja prikladne zaštitne odjeće te temeljitog pranja ruku. Mora se naglasiti da uzročnika ne uništavaju uobičajeni dezinficijensi već samo oni koji sadrže amonijak.

▲

Sažetak

---

U preživača redovito nalazimo veliki broj protozoa u predželucima i crijevima, od kojih je velika većina potpuno bezopasna, ali i one koji uzrokuju bolesti. Treba spomenuti da neki mogu biti opasni i za čovjeka. Najznačajnije bolesti koje uzrokuju protozoi u ovaca i koza su kokcidioza, toksoplazmoza, giardioza, kriptosporidioza i babezioza. Kokcidioza, kriptosporidioza i giardioza se očituju uglavnom proljevom u podmadka i mogu uzrokovati velike ekonomske gubitke. Vrlo je važno odmah na početku posumnjati na pojavu bolesti i zatražiti pomoć veterinara. Toksoplazmoza u ovaca i koza uzrokuje pobačaje i velike ekonomske gubitke. Uzročnik toksoplazmoze je osobito opasan i za trudnice jer prelazi u plod i može uzrokovati pobačaj kao i malformacije. Trudnice i osobe oslabljene imunosti su glavne rizične skupine koje bi svakako trebale izbjegavati kontakt s ovcama i kozama u vrijeme janjenja i jarenja.
Ključne riječi: ovca, koza, kokcidioza, giardioza, toksoplazmoza, kriptosporidioza